Istaknuto
13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

09.07.2017.

U skrivenim ambijentima diljem Lijepe naše i ovog nas ljeta čekaju najpoznatiji dramski naslovi, opere i baleti. Provjerite što sve nude Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Ulysses, Riječke ljetne noći, Histrioni i Ljetne noći Teatra Exit.

Film

Recenzija: Sveta zemlja – Nepristrana pozicija isključila je nužnu kritiku

18.04.2015. Anja GrgurinovićFoto: youtube.com/screenshot

Ove ste srijede u sklopu programa Festivala tolerancije, koji se održava u kinu Europa, mogli pogledati dokumentarni film Sveta zemlja (2014.), američkog redatelja Petera Cohna. Kao što i sam naslov daje naslutiti, film se bavi izraelsko-palestinskim sukobima, odnosno gledatelj prati godinu dana u životu nekoliko protagonista na Zapadnoj obali. Ono što je interesantno jest kako su u fokusu i palestinski i izraelski likovi tj. kako nam kaže kratki sadržaj filma, redatelj promatra priču “kao autsajder, nepristrano” dajući prostora ljudima različitih pozicija na spektru politike i religije. Međutim, čak i kod dokumentarnih filmova, “objektivnost” je iluzija; svako je djelo produkt određenog konteksta, ideologije i politike, a isto je tako iluzija neki događaj promatrati “nepristrano”. Samo pozicioniranje sebe kao “nepristranog” promatrača ima određeno značenje, odnosno i ta “nepristranost” zapravo smješta osobu u kontekst određene ideologije. Upravo će zato biti zanimljivo analizirati ovakav film, pogotovo jer se njegov tvorac pozicionirao kao “nepristrani autsajder” u toj priči.

Dakle, nakon vrlo kratkog, i poprilično površnog, objašnjenja sociopolitičkog konteksta izraelsko-palestinskih sukoba (iako taj kontekst u biti nije u fokusu ovog filma, ali na to ćemo se vratiti kasnije), krećemo u promatranje života glavnih likova. Ortodoksni Židov Aaron Katsof se iz Sjedinjenih Američkih Država preselio na Zapadnu obalu i dio je takozvanog pokreta izgradnje ilegalnih naselja (settlement movement) koji je sustavno započeo od 1967. godine i u kojemu su Židovi iz svih dijelova svijeta dolazili na taj prostor i počeli graditi svoje kuće. U biti je upravo taj pokret u dosta velikoj mjeri u fokusu ovog filma – mnoga su naselja izgrađena na zemlji Palestinaca, bilo na njihovoj privatnoj zemlji ili na zemlji koju su jednostavno smatrali svojom, što je i dovodilo do sukoba. Aaron je tako poprilično radikalan u svojim stavovima, a doseljavanje na ovu zemlju mu znači ostvarenje sna. Često se događa da mu Palestinci uništavaju vinograde, u znak pobune protiv okupacije. U priči se pojavljuje i ortodoksni rabin Menachem Froman, koji je bio jedan od osnivača navedenog pokreta, ali koji se zalaže za mir i surađuje s palestinskim vjerskim vođama. Izraelska aktivistica Hagit Ofran radi u sklopu organizacije Peace Now, koja se zalaže za stvaranje dvije države za dva naroda – za palestinsku i izraelsku državu – te isto tako aktivno radi na spriječavanju pokreta naseljavanja. S druge strane vidimo i stavove nekoliko Palestinaca – mladi novinar Mohammad Tamimi aktivno vodi tjedne prosvjede protiv okupacije Izraelaca i putem društvenih mreža piše o situaciji u kojoj se nalaze Palestinci u njegovom selu i na cijeloj Zapadnoj obali. Još jedan zanimljiv lik s palestinske strane je Nasri Sabarna, gradonačelnik gradića Bet Ommara, koji se također zalaže za mir i za rješenje u vidu stvaranja dvije države.

Foto: youtube.com/screenshot

Foto: youtube.com/screenshot

Vidimo, dakle, kako je redatelj doista dao prostora različitim ljudima s različitim stavovima – valjda kako bi pokazao kako među Izraelcima doista ima onih koji su ortodoksni i radikalni, ali kako ima i ljudi koji žele mir, koji traže rješenje u vidu stvaranja dvije države. Isto mu je tako namjera vjerojatno bila pokazati i priče koje stoje iza Palestinaca, kako nisu u pitanju nekakvi nasilni teroristi, već ljudi koji se bore protiv okupacije. Međutim, ono što je zanimljivo je vidjeti odnose snaga između tih dvaju naroda, a koje je redatelj, svjesno ili nesvjesno, pokazao. Tako dva Palestinca, Mohammad i Nasri, obojica pričaju priče koliko su puta završili u zatvoru zbog borbe protiv okupacije od strane Izraelaca. Isto tako, pogotovo u priči o Mohammadu, vidimo izraelske vojnike koji brane spomenuta naselja – vojnici koji u prosvjednike bacaju dimne bombe, koji su do grla naoružani i koji doista ubiju jednu osobu – Mohammadovog bratića Mustafu. Bez obzira na to što je redatelj nastojao prikazati perspektive sa svih mogućih strana, i dalje je jedino ubojstvo kojemu svjedočimo ubojstvo jednog Palestinca. Ono što je iz izraelske perspektive prikazano kao tragično jest izbacivanje Židova iz kuća u već spomenutim nastambama, pri čemu možemo vidjeti njihovo nezadovoljstvo, tugu i plač, budući da ti ljudi čvrsto vjeruju da je to njihova zemlja i doista žele tamo živjeti. Ali nitko se od njih nije našao u izravnoj životnoj opasnosti od strane protivničke (dobro naoružane) vojske.

Foto: youtube.com/screenshot

Foto: youtube.com/screenshot

Ono što je poanta svega navedenog jest da je ovo još jedna tipična “priča o ljudskim sudbinama” ali koja, baš zbog “nepristrane” pozicije iz koje polazi, ne daje eksplicitnu kritiku cijele te situacije, već cijelu priču nastoji prikazati u okviru diskursa mira, tolerancije i pluralnosti perspektiva. I sve je to divno i krasno, ali takav prikaz ne uključuje prave odnose moći na terenu između dviju strana, sociopolitički i ekonomski kontekst, međunarodne aktere koji su u cijelu priču uključeni (recimo SAD, vodećeg “svjetskog policajca” kao jednog od najgorljivijih saveznika Izraela) i uopće razmjer žrtava na jednoj i drugoj strani, pri čemu je palestinskih žrtava puno više. Stav redatelja bi vrlo lako mogao biti sličan stavovima nekih od protagonista filma – mir, tolerancija i dvije države za dva naroda. Ali to nije tako jednostavno, jer ne uračunava odnose snaga. Evo, da se slikovito izrazimo, ako ste doista išli gledati film u kino Europa, mogli ste odmah nakon ulaza u dvoranu, s lijeve strane, vidjeti rezervirana mjesta za izraelske ambasadore. A gdje su bila mjesta za palestinske?

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari