Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Recenzija – „The Colour in Anything“ (James Blake): Retrospektiva uobličena za budući glazbeni poredak

19.05.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/jamesblakemusic

Prije otprilike pet godina imali smo prigodu čuti prilično svjež zvuk, stilistički obilježen elektronikom, pijanom i visokim glasovnim notama baritona. I zvučao je ogoljeno, lirički odraslo, iako u sebi sadržavao dječačku i početničku naivnost. James Blake tada je imao samo dvadeset i dvije godine te veliku perspektivu da zaroni u neki novi glazbeni svijet. Od samog početka ima jaku podršku nekih glazbenih istomišljenika te je pobudio zanimanje publike hvaljenim prvim albumom. Kasnije se eksperimentalna faza s prvijenca pretočila u još čvršći „Overgrown“ u kojem se udaljio od post-dubstepa te se koncentrirao na R&B ritmove, soul tematiku i elektroničke instrumente. Ako je prvi album bio sažet u pjesmi Limit To Your Love, onda je drugi bio u Retrograde i Life Round Here. Na tom putu pomagali su mu producenti Brian Eno i RZA te su doprinijeli njegovom konceptualnijem izričaju i zaokruženosti koju je na kraju i dobio.

Novi uradak „The Colour in Anything“ stvaran je dvije godine (2014. – 2016.) i osjeća se da je bilo potrebno možda previše vremena da se sve upakira u cjelinu. Ekipa iza albuma jednako je jaka, ako ne i jača, nego na prethodniku – Rick Rubin, Justin Vernon i Frank Ocean bili su podrška još uvijek mladom Blakeu koji je u međuvremenu radio s Beyonce te se družio s Kanye Westom. Uostalom, Westov utjecaj čuje se na nekoliko pjesama, a uporaba autotunea očito je bila neizbježna. Da ne odemo previše u generaliziranje, Blake nije postao ni reper ni ima ekstravagantne stihove, bar ne više od onoga na što nas je godinama prije naviknuo. Koncepcija albuma je takva da Blake više pjeva, manje je melodičnih pjesama, ponovo je vratio dubstep, ali u puno umjerenijoj mjeri, što na kraju dovodi do toga da mu svaka pjesma ima elemente one koje ste čuli prije pa sve to zvuči dosta slično. Pogotovo ako uzmemo u obzir da se stihovi u svakoj pojedinoj pjesmi dosta često ponavljaju pa nema određene naznake da čujemo vrhunac ili kraj pjesme.

Također, Blake je jedan od onih senzibilnijih glazbenika. Čini se da jako teško radi svoju glazbu, zahtjeva na detaljima i želi da se sve „ispegla“ više puta. On kao producent je napravio nevjerojatan posao i kod umjetnika koji svoj rad u studiju shvaćaju kao savršen posao dolazimo do ovakvih rezultata. Svjestan je da svojim glasom može proniknuti u visine i nizine koje su ukorijenile u njegov izričaj i čini svoj vlastiti potpis. Na „The Colour in Anything“ čujemo nešto starog Blakea (f.o.r.e.v.e.r., Radio Silence, My Willing Heart), dok s novim iznenađuje u obliku pjesama poput Two Men Down i Timeless. Ipak, možda najpamtljivije što na albumu možemo čuti su pjesme koje imaju suautora. To je divna oda I Need a Forest Fire s natruhama indie folka s Bon Iverom i  pjesama Always s Frankom Oceanom u kojoj se može čuti višesložnost melodija i glasova, koji ustvari rade podlogu cijelog izdanja.

Za slušatelje u početku bi problem moglo stvarati trajanje koje na kraju iznosi sat i petnaest minuta. Da, to bi značilo da treći album Jamesa Blakea traje skoro kao prva dva zajedno. Tu se sigurno mogla napraviti redukcija s obzirom da ima pjesama nakon kojih će vam biti dosta svega i ostavit ćete preslušavanje za neki drugi put. S druge strane, ako ste dovoljno duboko u takvom melankoličnom, malčice depresivnom i emotivnijem raspoloženju, Blake će vam sjesti od prve. Tako se u ovom „dugosvirajućem“ ostvarenju mladog Engleza osjeća progresivnost i vodi nečemu većemu što možemo očekivati od njega u bližoj budućnosti. Krug koji se širi i koji je stvoren sa samo dvadeset i sedam na leđima u ovom trenutku izaziva poštovanje od strane ostalih autora i publike te je nemoguće vidjeti drugačiju putanju osim uzlazne.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.667 out of 5)

Komentari