novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “The Hope Six Demolition Project” (PJ Harvey): Projekt vrijedan pažnje

Foto: facebook.com/PJHarvey
Vrijeme čitanja: 3 minute

Provodim već neko vrijeme za stolom dok mi pogled kroz prozor odvlači pažnju od pisanja, i pokoji galeb koji glasno krikne… Nešto mi ne dozvoljava da pišem o novom albumu PJ Harvey. Osjećaj balzamirane mumije, osjećaj nepokretnosti i osjećaj zabrinutosti prolaze kroz mene. Samo još jednom želim osjetiti mješavinu nemira i zadovoljstva. Preslušavam opet taj album i razmišljam o riječima koje je izjavila prije mnogo vremena: “Osjećam se neugodno sama sa sobom u ovom trenutku jer imam osjećaj da sam zanemarila tu stranu, političku stranu.” Pljuska s jedne, pljuska s druge strane i buđenje u trenu. Riječi pjesama o njezinom prekidu, preseljenju, pritisku društva te priče o osobnom životu zamijenile su riječi gađenja, mučenja i pokvarenosti današnjice.

Krenuvši od najranijih dana karijere Polly Jean Harvey, možemo reći da je ubrzanim korakom napredovala, razvijala se i surađivala s brojnim glazbenicima. Album “Stories from the City, Stories from the Sea” iz 2000. godine proglašen je najboljim albumom godine u Velikoj Britaniji, a istu nagradu, prestižnu Mercury Prize, osvaja i za “Let England Shake” iz 2011. godine. Prije no što provedete 40 minuta u slušanju novog albuma, prisjetimo se njezinog hvaljenog “Let England Shake”. Album je preliven strofama tuge i žalosti, kao i osjećaja koji su bili najizraženiji tijekom Drugog svjetskog rata. Opjevana tuga, bijes i nemoć u jednom od njenih najboljih radova ne mogu se usporediti ni s jednim drugim njenim albumom. Diferenciranje koje je postigla tim albumom rezultat je toga da se nitko nije nadao da će novi album imati ovakvu tematiku. No to je kod ove glazbenice imanentno. Ta žena svakim novim albumom kroči novim stazama. Nepredvidljivost, neumornost, neiscrpnost i moćnost, koliko glasa toliko i truda, u spoju svih instrumenata.

Foto: facebook.com/PJHarvey
Foto: facebook.com/PJHarvey

PJ Harvey počela je sredinom siječnja prošle godine snimati svoj deveti studijski album u Londonu. Album je nazvala “The Hope Six Demolition Project“, a inspiraciju je crpila putujući svijetom i promatrajući probleme vezane za politiku. Snimajući album navratila je i do našeg susjedstva. Osvrnut ću se poslije i na to. Na instumentalni dio albuma, izostavivši riječi pjesama, nemam nikakve primjedbe. Čuje se tu gitara, bas, bubanj, saksofon, autoharfa i buzuki, no kako je već poznato da PJ Harvey mahnito barata s pohvalnim brojem instrumenata, bilo bi bezlično da ne čujemo svaku sastavnicu. Na početku albuma veći fokus pridaje riječima, dok pri završnici glavnu riječ prepušta instrumentima.

Od prosinca nam baca mrvice svojih pjesama, a krajem siječnja ove godine izbacila je singl The Wheel. Pjesma govori o 28 tisuća nestale djece te tromosti čovjeka i njegove promatračke točke. U jednom trenu promatrate njihovo bezazleno igranje, dok u drugom trenu gledate njihovo umiranje nasilnom smrću. PJ Harvey u samoj završnici te pjesme dvadeset puta ponavlja stih „And watch them fade out”.  Spot za navedenu pjesmu sniman je u Kosovu u razdoblju od 2011. do 2015. godine. Za spot je odgovoran Seamus Murphy koji je objasnio poveznicu The Wheela i mjesta snimanja spota. Ispričane priče ljudi koji su pretrpjeli koješta u ratu, etnička čišćenja sela, opustošenost i bolne slike povezao je s ponovnim povratkom u Kosovo 2015. godine. Izbjegličku krizu koja je pogodila Europu i sukobe na njenim granicama simbolički prikazuje kao kotač, ciklus gledanja mučenja bića i nepomičnosti čovjeka.

The Community of Hope druga je pjesma koju smo imali priliku čuti s novog albuma, a ujedno je i prva pjesma na albumu. Pjesma govori o siromašnim dijelovima Washingtona, a negodovanje PJ Harvey izazvalo je komešanje političara i kritiku na samo stvaralaštvo glazbenice. Sirovi i detaljno slikoviti prikazi njezinih pjesama stavljaju vas na mjesto radnje. Mjesto s razorenim zidinama, prešaranim grafitima, obraslim korovima koji čuvaju fundament ratnih zbivanja čija priča ostaje neispričana. Sliku shrvane žene zamotane u crno koja sve to promatra praznim pogledom. Svu tu bol koju je napravila ljudska ruka.

Unatoč popularnosti prošlog albuma, s kojim je započela svoju potragu za rečenim, ali neizrečenim stavom o ratovanju, gladi, muci stanovništva, upravo ta tematika postala je vodilja k ovom albumom, s kojim je dokazala da može napraviti dobar album bez obzira na to što je tematika gotovo ista. Doduše, na segmente nedostaje čisti vokal PJ Harvey, žamor back vokala iritira izvedbu pojedinih pjesama ako ste dovoljno fokusirani na njezin glas. No sve u svemu, svoju reportažu o upoznavanju odbačenih krajeva, putovanjima i spoznajom svijeta prikladno je opisala stihom svoje pjesme: „I see humankind, I used to think progress was made, What we did? Why we did?“

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari