Istaknuto
17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

16.10.2018.

The Cure, bend koji je u 40 godina dostigao vrh i tu se utaborio, na vlastiti zahtjev nastupa na Exit festivalu.

Film

Recenzija – The Iceman: Iznadprosječan krimić po uzoru na Scorsesea svakako se isplati pogledati

15.07.2013. Ivan Dominik
Foto: facebook.com/IcemanMovie

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Baš kao što i sama najava na posteru kaže: Voljeni suprug. Predani otac. I hladnokrvni ubojica.

To je bio Richard Kuklinski, visoki, jaki i hladni mafijaški plaćeni ubojica iz New Jerseyja poljsko-irskog podrijetla, koji je ubio između 100 i 250 ljudi u periodu od 40 godina, a da o tome nitko iz njegove četveročlane obitelji i brojnih prijatelja nije imao pojma, te o kojem je sjajni mladi izraelski redatelj Ariel Vromen snimio biografski film – vrlo dobru krimi-dramu.

Priča ima klasičan plot svih klasičnih krimića. Počne od kraja, potom se vrati nekoliko desetaka godina unatrag i započne polako i toplo, da bi kroz sredinu i obrađujući radnju velikom brzinom uz konstantnu napetost stigla do samoga kraja i početne scene u kojoj se otkriva odgovor na pitanje postavljeno na spomenutom početku. Kakvo pitanje i kakav odgovor? Saznajte sami jer ovo je film koji se zaista isplati pogledati iz mnogo različitih razloga.

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Biografija vrijedna filma, gledanja i znanja

Prvi i najvažniji je sam plot, radnja i priča koje se vrte isključivo oko protagonista Kuklinskog, teško istraumatizirane osobe, koja u svojoj “hladnoći” i rezerviranosti prema ljudima postaje pravi antijunak i dobiva neosporiv šarm kojim osvaja gledatelja već u samim prvim minutama filma. Iako je, kao i u većini krimića, kraj sasvim predvidljiv budući da se radi o istinitim događajima na kojima se cijeli film i bazira, te premda je moguće da iz opće kulture za Kuklinskog već znate, Michael Shannon – o kojem ćemo pričati nešto kasnije – toliko ga dubiozno i oku primamljivo utjelovljuje da ovog “negativca” morate zavoljeti na prvi pogled i prvu foru koju proda Winoni Ryder dok ju pokušava zbariti.

Nakon mirnog početka idile američkog načina života u 70-ima, Richie koji radi na sinkronizaciji pornića za mafijaše, biva zatečen u krivo vrijeme na krivom mjestu. Tamo njegov talent za ubijanje “prepoznaje” mafijaški šef Roy DeMeo, kojeg igra naravno nitko drugi, nego Ray Liotta, koji bi valjda dobio virus ebole da ne igra negativca u jednom filmu. Premda svojom najnovijom ulogom neodoljivo podsjeća na Henryja Hilla iz Goodfellasa. DeMeo nakon “probe” zapošljava Richieja kao svog plaćenog ubojicu, što se pokazuje kao sjajan potez, budući da iz “Poljaka” konačno na vidjelo izlazi sva njegova istraumatiziranost, mračnjaštvo i poriv za ubijanjem, koji je već nekoliko puta iskazao i ranije, kad god bi mu netko “digao živce”. DeMeo je samo prepoznao da je Kuklinski “čovjek kojemu ništa nije sveto”, bez osjećaja ljubavi i s nedostatkom savjesti i ispostavlja se da bi on isto radio i bez plaćanja (što i on sam na početku filma pokazuje mirno i bez većeg povoda eliminiravši Jeremyja Pivena), što naposljetku postaje izvrsna investicija za tadašnju mafiju u Jerseyju.

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Izvrsna glumačka postava na čelu s “preporođenim” Michaelom Shannonom

Izuzev priče koja je dosta povijesno točno i realistično ispričana, forte ovoga filma u prvome redu su glumci. Ariel Vromen i njegova ekipa napravili su sjajan posao, što dokazuje uspjeh u angažiranju glumačkih imena poput Jamesa Franca i Stephena Dorffa, koji se pojavljuju samo nekoliko minuta u filmu (što je s druge strane možda i propuštena prilika za još bolji film). Također, Winona Ryder ulogom u ovom djelu vraća svoj davno poljuljan filmaški ugled te doista blista kao supruga koja nakon godina i godina braka uopće ne poznaje svog muža. Ono što je novost jest lik Chrisa Evansa – Richiejev partner i drugi, napredniji plaćeni ubojica,  kojeg, ako ne pratite zorno, nećete niti skužiti u filmu i koji se ovom ulogom potpuno izvadio iz kalupa uloge superjunaka (Avengers, Captain America, Fantastic Four) ili nabrijanog surfera iz Kalifornije (Cellular) te još nekoliko takvih i sličnih filmova koje odbijam sada tražiti.

Michael Shannon je zaslužio svoj paragraf. Za razliku od velike i pompom najavljivane uloge glavnog negativca u Man of Steelu, s kojom se kao i cijeli film baš i nije iskazao, u ovom je sebi bližem žanru ostvario možda i ulogu karijere (izuzev Revolutionary Roada za koji je bio i nominiran za Oscara za najbolju sporednu ulogu). Ako ne, onda zasigurno jednu od boljih. Svojim izrazima lica, cijelom staturom, onim zaista hladim pogledom tih ledenih plavih očiju, mimikom koja stvara napetost, fantastičnim promjenama raspoloženja i kompulzivnošću koje možda i najbolje opisuju pravog Kuklinskog, Shannon doista pokazuje izniman talent te gotovo savršeno portretira dobroćudnog, ali bipolarnog sociopata The Icemana. Iako je već dugo na sceni te je doista već godinama priznat i poznat glumac, čini se kako mu je zbog velikog broja promašaja, kao i uspješnica, tek sada nekako krenulo i kako je zaista stigao u zenit i najbolje dane svoje karijere. Shannon je dobar u dramama, drame vole Shannona i zaista, malo je glumaca danas koji kao on mogu odigrati anti-heroja na ovako kompleksnoj razini, kao što je to u ovom filmu.

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Foto: facebook.com/IcemanMovie

Kad se podvuče crta, Ariel Vromen odradio je izvrstan posao u svom prvom velikom filmskom izdanju. Mladi i perspektivni redatelj, koji je, vidi se, dugo planirao, pisao, režirao i radio ovaj film, gotovo do detalja je pogodio u svemu. Od sjajne scenografije i kostimografije, preko nekoliko upečatljivih scena snimljenih kamerom iz ruke, do odabira glumaca za portretiranje jako kvalitetno razrađenih likova. Jedino što u filmu ne valja i čemu se možda i nije trebalo pridavati toliko pozornosti jest – poslovično naporni i dosadni David Schwimmer, koji je uspio iritirati čak i kao mafijaš. S glupim retro brkovima, od kojih bolje izgledaju i oni Toma Sellecka. No, kada filmu teško možete naći zamjerke, to onda puno znači jer takvih je ostvarenja, pogotovo u današnjoj produkciji malo. Iako bi zlobnici mogli predbaciti preočitu inspiriranost krimićima Martina Scorsesea, koja je jasno vidljiva u svim aspektima filma, međutim, to samo znači da će Scorseseovi fanovi uživati. Tako da je zaključak da je Vromen temeljito osmišljenim projektom, u posljednje vrijeme rijetko interesantnim glavnim likom antijunaka – koji nije toliko genijalan kao Clyde u Law Abiding Citizen niti toliko nagao i poseban kao Anton u No Country for Old Men, ali definitivno ima njihov šarm i simpatičnost – uz postulate krimića koje je ostavio Scorsese, s dozama Dextera i Zodiaca s Jakeom Gyllenhaalom, dobio sasvim iznadprosječan film.

(Visited 497 times, 1 visits today)

Komentari