Recenzija – The John: Simpatičan bućkuriš žanrova
Kraća Internet potraga otkrila mi je da je ovaj album u Makedoniji proglašen albumom godine te da nije bendov prvijenac, već da iza njih stoji nekoliko izdanja. Okosnica benda je multiinstrumentalist Ljupa Angelov, a od 2007. kada je the John počeo sa radom, promijenio je niz glazbenika oko sebe.
Ima tu svega po malo
Asocijacije koje vežem uz glazbu The Johna su Strokesi, Libertinesi i slični gitarski bendovi novije generacije, no ima tu i neke Doors psihodelije,pa zatim LCD Soundsystem eksperimentiranja. Partibrejkersi i Goribor (pogotovo u pjesmi Chetvrtokot) isto padaju na pamet. Razlog zbog čega sam nabrojao široki spektar utjecaja je to što je svaka pjesma na albumu drugačija i može se naići na svakakve motive i žanrove. Od surf rocka na pjesmi Waufvw !! do hipi tripova i eksperimentiranja sa nekim indijskim instrumentom na pjesmi Myau. Uz uvodnu Uljka Reljka, stvar koja me najviše dojmila je S.D.R. Da Roka. Pjesma ima samo tri akorda (F#,A i B ako koga zanima), brži tempo , pršti garažnom energijom i osvaja na prvo slušanje. Tekst govori o onoj mladenačkoj potrazi za najekstremnijim iskustvima, bilo da je riječ o glazbi,drogi ili nečem trećem glavno je da roka, jel. No the John dobro funkcioniraju i u sporijim vodama. Pjesma 24 7 sa svojom ležernom atmosferom uvjerljiv je soundtrack za ljeto, a pjesma Za Nas Nema kraja zvuči ko Felon, kad bi potonji bio slušljiv.
Iako ovaj zanimljiv bućkuriš žanrova ipak nije ništa revolucionarno, ono što odvaja the John od mora sličnih bendova koji posvuda niču je domišljato obogaćen vokal. Ima tu dvoglasnog pjevanja, fućkanja, reverba, distorzije i još koječega. Manjkavost ovog simpatičnog izdanja je da nigdje ne mogu naći riječi pjesama, a po onome što sam unatoč jezičnoj barijeri uspio pohvatati, the John imaju što za reći.
Kako the John zvuče uživo možete saznati 10.5. u Močvari.
