Istaknuto
17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

16.10.2018.

The Cure, bend koji je u 40 godina dostigao vrh i tu se utaborio, na vlastiti zahtjev nastupa na Exit festivalu.

Glazba

Recenzija – The Knife ‘Shaking the Habitual’: Resetiranje ljudskog razmišljanja ili obični kaos?

19.04.2013. Teuta Butuči
Foto: https://www.facebook.com/theknifemusic

Foto: https://www.facebook.com/theknifemusic

Shaking the Habitual, četvrti studijski album švedskog eksperimentalnog dua The Knife, ponaša se prema zvuku kao prema kakvoj gumenoj smjesi koju treba razvlačiti u sve pravce dostupnog prostora i vremena, čak i ako se dotična smjesa s vremena na vrijeme otme kontroli pa zabrije po svom.

Bend koji se svojevremeno skrivao iza izobličenih, čudovišnih maski bježeći pritom od medija kao od radioaktivnog virusa, zvuči kao kuća privremenih luđaka u kojoj su Karin Derijer Andersson i njen brat Olof Dreijer pronašli instrumente pa išli vidjeti kakav zvuk proizvode. Usput su pronašli i zidove, i cijevi, i podove, i žlice, staklo, prozore, radijatore, ribalice, fen, sušilicu…i za sve su to isto išli vidjeti  kakav zvuk proizvodi.

Album “Shaking the Habitual” zvuči kao hodanje kroz zvukovnu umobolnicu, od uvodne A Tooth for an Eye koja kao da kombinira šamanski ples s Pacmanom, do završne Ready to Loose  čija masivna i teška bas linija upada u meso dok vas distorzirani glas Karin, na keramičkim pločicama i žicama u skalpu kao kakav kibernetski organizam, fino za kraj natjera da preispitate svoju vlastitu razumnost te što ste to pobogu slušali posljednjih 98 minuta.

The Knife – Full of Fire

Sometimes I get problems that are hard to solve/What’s your story?/That’s my opinion” šapuće kibernetska Karin na Full of Fire, pjesmi koja inače traje 9 minuta te zvuči kao nabrijani ratni poklič protiv ničega osobito i svega, te među ostalim ima lirike poput “Liberals giving me a nerve itch” i “Not a vagina, it’s an option/the cock had it coming”.

Središnji dio albuma ispunjava ekstremno kratka noise pjesma Crake, koja ne traje niti minutu i daje plutavi “WTF?” osjećaj, da bi nakon toga uslijedila ekstremno duga Old Dreams Waiting to be Realised koja podsjeća na prazni, industrijski hodnik na nekoj livadi usred postapokaliptične Zemlje na kojoj se par bubnjeva 20 minuta neuspješno pokušava naći u atmosferskom treperenju. Romansa na Without You My Life Would be Boring upućuje na nešto što se može slušati pri brakorazvodnoj parnici, a Fracking Fluid Injection sastoji se od jeke neartikuliranih, razbacanih glasova te struganja žice, i divno je prikladna slušanju u depresiji ili kontemplaciji svih zajeba modernog društva. Ali samo ako želite ostati deprimirani, što u ovom smislu može imati i pozitivnu konotaciju.

The Knife – Without You My Life Would Be Boring

Cjelokupni “Shaking the Habitual” kao jedna razumljiva cjelina možda većini neće biti uhu ugodan na prvo slušanje, ali postane bolji. Radi se o slojevima zvuka naslaganim jedan preko drugog, s gotovo nelogičnim prijelazima i skokovima, no sa svakim slušanjem otvara se nova dimenzija Knifove zvučno-prostorne piramide napravljene od elektrošokova.  Knife su album popratili i vlastitim manifestom u kojem govore o “hiper-kapitalizmu, tom ubojitom klasnom sistemu…jednostavno seriji patrijarha koju su problem na n-tu”. Od inspiracije Michelom Foucaltom iz čijeg je citata o otresanju ljudskih navika djelovanja i mišljenja “Shaking the Habitual” i dobio svoj naslov, do feminističkih i queer teorija, strukturalizma, kritike nuklearne obitelji ili “komercijalne homogenizacije” glazbene industrije,  ovaj je album velikim dijelom i politički motiviran čin umjetničkog stvaranja kome je zvuk tek jedno od oruđa kojim nastoji zbuniti i resetirati ljudski aparat za razmišljanje. Ili…se možda jednostavno radi o običnom kaosu?

(Visited 82 times, 1 visits today)

Komentari