Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Recenzija – The Wolf of Wall Street: Provokativan, zabavan, ali…

27.12.2013. Laura Sinovčić
Foto: Facebook.com/TheWolfOfWallStreet

Foto: Facebook.com/TheWolfOfWallStreet

The Wolf of Wall Street istinita je priča o mladom i ambicioznom brokeru Jordanu Belfortu (Leonardo DiCaprio), koji ostaje bez posla te svo znanje stečeno na Wall Streetu pokušava usmjeriti prema osnivanju vlastitog biznisa. Njegov poslovni život počinje rušenjem burze u SAD-u kasnih 80.-tih, koja me podsjetila na rušenje vlastitih očekivanja od ovog napuhanog filma.

Sama priča pripada ustaljenim holivudskim klišejima, čovjek savlada skroman početak, postaje bogat i zaveden novcem i moći. Njegovi ekscesi ga naposljetku iscrpe te se pri samome kraju iskupi. Ipak, zahvaljujući briljantnom scenariju Terence Wintera, čovjeka koji je zaslužan za legendarne Sopranose, a s kojim je Scorsese već surađivao na Boardwalk Empireu, dobivamo izrazito zabavnu priču koja se više temelji na žanru komedije, nego drame poput Scorsesejevih najboljih – The Departed, Taxi Driver i Goodfellas.

Ovaj posljednji, zahvaljujući naraciji protagonista, najviše i sliči filmu Wolf of the Wall Street, no dok se u Goodfellasima vrlo lako možemo poistovjetiti s Henryjem Hillom (Ray Liotta), prema Jordanu Belfortu ne osjećamo nikakvu empatiju. Razvratan, sebičan i okupan u porocima, Belfort juri kroz svoje uspjehe, mari isključivo za materijalne stvari te izaziva gađenje.

Karakterizacija lika na stranu, Leonardo DiCaprio izvlači najbolje iz svoje uloge, koju zapravo više prodaje nego što ju glumi. Kada glumac postane filmska zvijezda u punom značenju te sintagme, publika u najmanju ruku očekuje održavanje standardne kvalitete, a DiCaprio svakom novom ulogom potvrđuje svoj prominentan status.

Isto nažalost ne mogu reći za Jonaha Hilla. Njegov prvi susret s Belfortom na samome početku pruža poprilično obećavajući start, no, kako se radnja dalje odvija, Donnie Azoff, uza sav smijeh koji pruža gledatelju, postaje lik u kojem se Hill pomalo gubi i koji blijedi.

Scorseseov pečat ponajviše je vidljiv u snažnim ženskim likovima koje hrabro konfrontiraju onim muškim. Cristin Milioti, dugoočekivana majka u seriji How I Met Your Mother, glumi Teresu, Jordanovu prvu ženu, koja unosi dozu drame koja ovome filmu na trenutke fali. Margot Robbie, koja utjelovljuje Jordanovu drugu suprugu, novootkriveni je dijamant. Ova se australska glumica u početku čini kao obična sponzoruša, no tijekom filma prerasta u snažnu ženu, koja će učiniti sve kako bi zaštitila sebe i svoju djecu.

Uvijek je teško korektno recenzirati legendarne redatelje. Svaki umjetnik se u jednom trenutku nađe u situaciji u kojoj su ga stilovi i trendovi pregazili ili su mu kreativni sokovi jednostavno prestali teći. Martinu Scorseseu već neko vrijeme treba takozvani comeback film te je on sve svoje napore uložio u Wolfa. U anglosaksonskoj kulturi poznata je uzrečica: Go big or go home! Marty, nespreman za drugu opciju, pokušao se pronaći u današnjim filmskim trendovima, no usudim se reći kako je pretjerao.

Bezbroj scena brokera ludih za seksom, orgija podmazanih kilama kokaina te bombastičnih golih plavuša prelijeva kap kroz razvratnost koja dosadi te čini film repetitivnim. Dok sam na filmskom platnu svjedočila brojnim orgazmima, shvatila sam kako upravo to fali samoj naraciji – pravi klimaks. Dok kroz tri sata filma konstantno očekujemo bilo kakvu pokajničku notu, dobivamo sve više hiper-vulgarnosti.

Lajtmotiv pretjerivanja vidljiv je i u samom trajanju filma, koji je jednostavno predugačak. Nemam ništa protiv trosatnih filmova, ali kada se u trenutku montaže mogu izbaciti neke scene koje ni na koji način nisu relevantne za film i naraciju (npr. Belfortov butler organizira orgije u njegovoj kući), onda produljivanje filma te kašnjenje s distribucijom gubi smisao.

Martin Scorsese je oduvijek bio poznat kao redatelj odličnih dramskih filmova koji zrače napetošću i jednostavnošću. The Wolf of Wall Street je izrazito zabavan film, kojeg zasigurno nećemo zaboraviti, no u ovoj komediji nabijenoj ilegalnim porocima, Martyjev potpis pokazuje redatelja koji se bori kako bi ostao relevantan, no ne želeći raditi kompromise koji su ovome filmu prijeko potrebni. Naposljetku sam ostavljena gladna manje bombastične te više „mesnate“ priče.

 

Komentari