Istaknuto
21.06.2018.

"Katalonac" je naizgled neobavezna predstava koja će znalački nenametljivo, zakrivena smijehom, u gledatelju zatitrati neke mnogo dublje žice, vrlo aktualne u našem društvu.

20.06.2018.

Kolektiv emge prošle se godine na 14. Velesajmu kulture bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana, u sklopu čega je nastala izložba "Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana". Izložba je ponovno postavljena na ovogodišnjem Design Districtu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva.

Glazba

Recenzija – “To Hold” (Jonathan): Melankoličan odmak od prošlosti

20.02.2018. Monika BračevićFoto: "To Hold" [cover]

Svojim drugim studijskim albumom “To Love” Jonathan su pokazali zrelost i odveli sve na višu razinu, onu mračniju i kompleksniju. Ako su prošlim izdanjem ukazali na određeno stasanje i odrastanje, onda je “To Hold” napravio još veći korak u sazrijevanju. Jasno je to već od prvih taktova.

Dok je “To Love” imao samo naznake podsjetnika na album prvijenac s pjesmama Who Lies To Whom i Allison, ovdje se to gotovo u potpunosti briše. Kao da se želi napraviti što veće odstupanje od početaka, u nešto mračnijem i intimnijem smjeru. Stoga, postaje i jasno zašto se inzistiralo na ovako dva odvojena izdanja, dva mini albuma. Nikako si ne bi odgovarali da su odjednom spojeni kao cjelina.

Naglasak je ovoga puta prvenstveno stavljen na vokal Zorana Badurine, a sekundarno na samu atmosferičnost i melodiju stvorenu oko vokala. Cijeli je album napravljen barem jednu brzinu niže od prethodnika, uz još više naglašenu melankoličnost. Osim toga, ne može se više s lakoćom samo tako pripisati pripadnost jednom određenom žanru, tom indie rocku s kojim smo ih povezivali u startu, što je dakako plus. Ono što ostaje jest ta specifična gradnja atmosfere koju sada možemo vezati uz Jonathan kao nešto njima svojstveno i prepoznatljivo.

Way To Go tako nas lagano uvodi u album crescendom do konačnog klimaksa, dok se na nju nadovezuje distorzirana Seasons svojim još nepomirenim sentimentalnim gnjevom. Osobni favorit, inače drugi službeni singl, emotivna je i tugaljiva I Never Meant To Be There. Something To Cry About jedina je koja svojim plesnim ritmom i tempom priziva debitanski “Bliss”. Wake Up Call također pomalo odskače svojim post-punk ugođajem i naglaskom na synthevima. Može se primijetiti da za razliku od prethodnika pjesme nisu međusobno toliko protočne i povezane, svaka stoji za sebe.

U I Dont’t Mind, pjesmi indie folk prizvuka na kojoj im se pridružila sjajna Lovely Quinces, jasno dolazi do izražaja međuigra i nadopunjavanje vokala. Monkeys sadrži kabaretski ambijent koji je potpomognut harmonikom, dok zaključna balada Gone predstavlja konačnu predaju, ali i novi početak. Sve u svemu, solidno izdanje kojem eventualno fali jedna Battles, vjerojatno i ponajbolja pjesma u njihovom repertoaru, koja bi svojom oštricom rezala sve pred sobom. No takva pjesma se možda ni ne bi uklopila u sam koncept ovog albuma koji počiva na promišljenom odmaku od prošlosti.

Ovaj uradak predstavlja promišljanje o dosadašnjem radu te neminovno za sobom povlači dozu sentimentalnosti i melankolije, ali istovremeno ukazuje na okrenutost prema budućnosti i potrebi za konstantnim razvojem. A odgovor na “To Love or To Hold”, ako ste još uvijek u dilemi, svakako je voljeti i pustiti; s ljubavlju i bez zamjeranja osloboditi se svih spona jer samo se tako može dalje rasti.

(Visited 245 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 4.643 out of 5)

Komentari