Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Glazba

Recenzija – Tribes: Neuvjerljiva kombinacija američkog popa i britanskog glam rocka

16.06.2013. Karlo Lončar
Foto: last.fm

Foto: last.fm

Camdenska četvorka poznata po vrlo dobrom debitantskom albumu „Baby“ izdanom u siječnju 2012. godine, odlučila je nakon samo godinu dana izdati novi, drugi po redu album. „Wish To Scream“ izašao je krajem svibnja, te sadrži 12 pjesama, dok deluxe verzija albuma nudi četiri dodatne akustične pjesme.

Novi album nije uspio ponoviti kvalitetu prethodnog albuma „Baby“, iako počinje vrlo impresivno s pjesmom Dancefloor, koja je najbolja pjesma na albumu te je posebno zanimljiva zbog autentičnog teksta i nostalgičnog retro zvuka koji nas vraća unatrag u 90-te godine. Osim uvodne pjesme, sasvim solidna je pjesma Wrapped Up In a Carpet, koja malo podsjeća na akustičnu verziju Pixiesa, ali je zgodan dodatak unutar pjesme saksofon, koji se javlja na samom kraju. Saksofon daje dodatnu dimenziju čitavoj koncepciji ove pjesme. Sons and Daughters ima zarazan refren, što je većinom izdvaja od ostalih stvari s ovog ”sophmore” albuma. Ostale pjesme su izrađene na brzinu i bez neke vizije ili smjera kretanja čitavog sastava. Poznat je određeni otklon od snažnih melodija s debitantskog albuma, koje su sada zamijenjene s nekim blagim tonovima dobivenih pod utjecajem Sunset Boulevarda i svakodnevnog života Los Angelesa, što se vidi u pjesmi Englishman On Sunset Boulevard koja bi trebala biti modernija inačica Stingove uspješnice Englishman In New York, ali kvaliteta Tribesa daleko kaska za ovom britanskom institucijom.

Tribesi su pokušali povezati američki soul i pop s britanskim glam rockom, koji je bio u središtu njihovog prijašnjeg albuma, ali nažalost krajnji rezultat ovog projekta je više-manje nedorečen, mnoge pjesme zvuče repetitivno što je glavna boljka ovog albuma. Pokušaj dodavanja gospela i nekih limenih instrumenta ne pomaže ovom albumu da iziđe iz prosječnosti. U deluxe verziji pojavljuju se dodatne akustične verzije, koje su također vrlo slabe, iako imaju sanjarski osjećaj u sebi, zapravo se ne ističu po nekoj kvaliteti.

Nakon impresivnog debitantskog album, „Wish To Scream“ je neuvjerljiv nasljednik, koji postavlja pitanje da li su Tribes one album wonder ili je drugi album bio samo trenutačni otklon od pravog puta. Sasvim je jasno da dečki zvuče bolje s klasičnim britanskim urbanim zvukom, nego s kombinacijama kalifornijskog popa, koji dominira u novom albumu.

(Visited 55 times, 1 visits today)

Komentari