Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Recenzija – „Try Mandarin“ (She Loves Pablo): Ekstatično putovanje kroz masivne zvukove

30.03.2016. Filip KušterFoto: shelovespablo.bandcamp.com

Ako postoji bend u Hrvatskoj koji bi vam trebao preporučiti onda bih u sam vrh preporuka stavio She Loves Pablo i naglasio da su sva tri dosad izdana albuma daleko iznad prosjeka. Bend čine četvorica šamana koji su svojim instrumentima spremni izbiti vam svu energiju tijekom preslušavanja najnovijeg izdanja „Try Mandarin“. Njihova prošla dva albuma, „Mother of All“ (2009) i „Burn And Levitate“ (2013) protresli su zvučnike uspješnicama poput Burnin’ My Soul, Gamblin’ i I Am The Motor, a kada na ovogodišnjem izdanju shvatite da su uradili korak više, sve vam postaje jasno. Ovaj bend nije slučajnost, nije prolazna stvar na sceni, oštri su, zarazni, odlučni, jaki i kada vas uhvate u svoj groove – nema vam spasa. Oduvijek mi se ostavština Kyussa, Fu Manchua i starih albuma QOTSA činila nečim što današnjem rocku fali. A fali mu jačine, dernjave do pucanja glasa i riffova od kojih skačete do egzosfere i natrag do zemljine jezgre.

Kao i velika većine onoga što možemo osjetiti, glazba je jedna od vrsta koja vas lako podigne iz najveće depresije i vine do vrlo visokih područja. Naravno, velika većina događa se na koncertima kada uživo ispred sebe pratite kako bend reagira na publiku te publika na svirku benda. Zanimljivo je kako u ovom slučaju funkcionira i na albumu. Raznolikost aranžmana vam dopušta da tu i tamo sjednete, ali većinom je to ono što želite slušati kada vam susjed upropasti dan ili kada ste jednostavno veseli zbog toga što je napokon izašlo sunce nakon dva tjedna neprestane kiše. Kao što vidite, album „Try Mandarine“ funkcionira na dva područja ljudskih emocija – onih sretnih, odnosno veselih te onih ljutih u kojima želite otrčati pet krugova po školskom samo da se riješite stresa nagomilanog na leđima. Lijek za sve pronalazi se u polusatnom materijalu, a što se tiče izdvajanja nekih pjesama, mislim da za to nema potrebe. Ovo će vam sjesti odmah ili neće nikad. To u sebi imate ili nemate. Energija kroz zvučnike odlazi u svaki kutak tijela i uma te teško izlazi van.

Ne znam je li to do strašno moćnog vokala Domagoja Šimeka ili distorziranih gitara Hrvoja Jelena i Dimitrija Đokića. Poseban osjet za svaku pjesmu daju vam bubnjevi Andre Jambrošića koji doslovno od svake pjesme rade jam za sebe. Ako uzmemo samo za primjer zadnju pjesmu s albuma Tomorrow’s Child čut ćete sve dosad nabrojano i rečeno. Tempo koji se kreće kroz pjesme većinom varira od sporog do srednjeg što je uvelike karakteristično za stoner rock. Svi koji su nekad u svojim životima slušali nešto slično poput pionira Sleepa i Kyussa sigurno će se s ovim vratiti u neke rane/kasne devedesete kada se palilo na ljetnih trideset stupnjeva po parkićima u kasnim noćnim satima i uživalo u svemu što život nudi. Današnje generacije teško je uživjeti u život glazbe kao takve – previše smo svi zajedno postali određeni nekim drugim materijalnim stvarima pa se osjećaj i glazba sve rjeđe povezuju.

Mnogi će se pitati kako je moguće povezati ovakvu jako distorziranu glazbu s nekim pozitivnim osjećajima. Pa vrlo jednostavno. Ovaj stoner je sreća jer objedinjuje blues, psihodeliju, heavy, metal i grunge, a siguran sam da ste barem jednom kao klinci slušali bar jedan od tih žanrova. Da budemo na čisto, još uvijek pričam o Pablu koji su ovim albumom ispričali još jedan dio velike rock povijesti koja je savršeno objedinjena u onome što bi rock trebao biti. Da se ne obmanjujemo, danas se svakakvi bendovi nazivaju žestokima i energičnima, a nemaju ni upola ljubavi prema glazbi kao dečki iz Pabla. Doživljaj dok slušate Next of Kin (odličan spot možete vidjeti na YouTubeu) ili Gods Will Hammer Down The Town to Find She’s Not Around neprocjenjiv je ako ste odrastali na MC5, Black Sabbath, Zeppelinima, Deep Purpleu, Soundgardenu, Creamu ili Black Flagu. Nema tu kopiranja – ovo su samo neki od utjecaja – a bez tih utjecaja danas ne bi bilo mnogo toga što se u današnjoj industriji prodaje pod drugim imenima i tuđim izmišljotinama.

Pustoš je samo jedan od motiva koji se može pronaći na „Try Mandarine“, a nasljeđe koje She Loves Pablo ostavlja iza sebe ovim albumom sigurno će dovesti do neke druge, buduće evolucije, koja će zatim pružiti još jedan jedinstven doživljaj. Sviđa mi se razmišljati o rocku kao o vrsti koja evoluira. Iako je teorija evolucije zasebno znanstvena teorija iz područja biologije, u ovakvoj alternativnoj verziji, kroz glazbu koja na teže načine dolazi do šireg pučanstva, čini potpuno smislenu krilaticu da neke stvari neće tek tako izumrijeti. Prirodna selekcija je tu da učini svoje, a She Loves Pablo pokazali su sposobnost preživljavanja i udaranja tamo gdje rijetki imaju muda.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari