Istaknuto
23.10.2017.

Oliver Frljić režirao je u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru klasičnu Euripidovu tragediju kao predstavu o društvu u kojem je žena građanin drugoga reda. "Medeja" je na ovogodišnjim Gavellinim večerima osvojila nagradu za najbolju predstavu i za najbolju žensku ulogu.

19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

Glazba

Recenzija – “Villains” (Queens of the Stone Age): Desert rock goes disco

26.08.2017. Vlatka SemenčićFoto: "Villains" [cover]

Ljeto je uglavnom vrijeme za godišnje odmore i razbibrigu, s mislima daleko od posla. No Queens of the Stone Age iskoristili su ljeto da nas pripreme za novo studijsko izdanje. Sredinom lipnja objavili su najavni singl The Way You Used to Do, nastavili s nekoliko teasera, da bismo konačno spremni dočekali dan izlaska albuma, 25. kolovoza. Ili? Mračni kadrovi kratkog trajanja možda su bili u skladu s imenom albuma “Villains“, no konačan rezultat daleko je od dijaboličnih ili mračnih teza. Ime je odabrano jer je dobro zvučalo pa je uspješno inkorporirano u daljnju temu.

Sama naslovnica albuma prikazuje vraga kako grli Josha Hommea, a dizajnirao ju je Boneface, autor naslovnice prethodnog albuma “Like Clockwork” iz 2013. godine. Nisu svi bili oduševljeni sadržajem grafičkog prikaza, no tu je frontmen iskoristio svoj veto, a rezultat je vidljiv.

Feet Don’t Fail Me prva je pjesma na albumu s uvodom za koji se pretpostavlja, ali točno ne zna kamo će nas odvesti. Prvi stihovi “I was born in the desert” odmah odaju da je riječ o autobiografskoj pjesmi jer Homme nikada nije skrivao svoju pustinju i uvijek je rado navodi kao utočište. Plesni ritam s dodatkom Daft Punk elektronskih elemenata prvi je dokaz suradnje s novim producentom. Mark Ronson poznat je po suradnji s Brunom Marsom, Amy Winehouse i Adele.

Njegova pojava na ovom albumu u početku je izazvala čuđenje i laganu nevjericu, no Homme je i ovog puta dokazao da zna što radi. Plesni producent svojim je utjecajem na zvuk samo podvukao crtu, nije pretjerao niti podbacio. Kao što šarene mrvice posipane po glazuri ne utječu na okus kolača, no ipak je puno ljepše s njima. Druga pjesma, The Way You Used To Do, napisana je za Joshovu suprugu, također glazbenicu, Brody Dalle, a ritam je glavno obilježje pjesme.

Treća pjesma ima nešto ozbiljniji glazbeni uvod, pomalo zlokoban, ali samo dok gitara ne ostane sama. Zatim nas glas frontmena uvodi u temu Domesticated Animals. Sam naziv pjesme odmah dobiva objašnjenje, stiže dan kada divljina preuzima sve, pripitomljavanje i odabir strane ključni su za preživljavanje. Borba se vodi između potrage za zlatom ili za slobodom. Zlato je pod zemljom, a sloboda lebdi u segmentu izgubljeno/nađeno. Vječna priča o ljudskosti dobila je ovom pjesmom još jedno poglavlje.

Posveta obitelji

S obzirom na to da je Josh Homme otac troje djece, na ovom se albumu odlučio posvetiti i njima. Fortress je napisana za njegovu jedanaestogodišnju kćer. Odmah se osjeti toplina i dobronamjernost oca koji pokušava prenijeti ono najbolje. Ako se njena tvrđava sruši, u njegovoj je uvijek sigurna.

Apsolutno suprotno očekivanjima, sljedeća pjesma Head Like A Haunted House odmah izaziva košmar u glavi, baš kao osjećaj koji se javlja ulaskom u ukletu kuću. Frenetičan cvilež gitare i brzi ritam bubnjeva podsjećaju na Chase the Devil, pjesmu Eagles of Death Metal s albuma “Death By Sexy” (2006.). Zaigrana i opasna, možda i najbolje predstavlja omjer pojma zla koji se provlači kroz album s neutralizirajućim faktorima.

Želju za vječnom mladosti i pokušaje dostizanja vječnosti (koji zapravo znače bijeg od boli) vrlo prikladno opjevani su u Un- Reborn Again, uz simbolično dodane gudače pri kraju pjesme. Hideaway je možda najjednoličnija pjesma na albumu, neočekivana balada koja odskače od ostalih po pitanju ritma i ne nudi iznenađenja. Nije loša, samo je “normalnija” od drugih. Nije ovo nenormalan album, nego s obzirom na odslušano, ovoj pjesmi nešto nedostaje.

The Evil Has Landed objavljena je kao drugi najavni singl. Nakon izgovorenog naslova pjesme koja imenom puno poručuje, kreću prvi stihovi koji pozivaju “close; come close”. Poziv na prelazak na tamnu stranu niti ovdje nije paklen. Bombastično ime i tematika koja se krije iza pojma zla ovdje je iskorištena za rušenje uvriježenih teza, na primjer “It ain´t half empty or full; You can break the glass, or drink it all; dig it?”. Poziv je to zapravo na buđenje i odmak od konformizma, a outro koji slijedi potvrđuje tu tezu- stižemo, makni se, nebitno što ljudi kažu, mi stižemo.

Završna stvar na album je Villains of Circumstance. Pjesma koja je napisana još 2014. godine tek je sada sazrela za objavu i još je jedna napisana za obitelj. Pokazuje kakav je Homme majstor riječi i njegov talent za prenošenje maštarija u glazbu.

Zasluge cijelom bendu

Svaki bend ima svog frontmena koji tu ulogu ispunjava zbog svoje karizme. Josh Homme je crvenokosi div koji je pokretačka snaga Queens of the Stone Age. Isto tako, on je obiteljski čvojek koji je odlučio ovaj album ostaviti kao svoju ostavštinu budućnosti. No napisati da je ovo samo njegov album bilo bi pogrešno. Svaki sudionik odradio je vrhunski svoju ulogu, izdvojiti samo nekoga ne bi bilo fer. Majstorski odsvirano, snimljeno, aranžirano, producirano… Sve! Isto tako, uspoređivati ga s prethodnicima ne bi bilo baš zahvalno. “Villains” posjeduje prepoznatljivi zvuk benda, no nije sličan niti jednom od šest prethodnih albuma. Ovo je album koji je veseo, plesan i mami osmijeh na lice, što do sada nisu bile uvriježene karakteristike kada se govorilo o njihovoj glazbi. Bilo je lijepo probuditi se, shvatiti da je 25. kolovoz i da je album napokon osvanuo.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(11 votes, average: 4.364 out of 5)

Komentari