Istaknuto
23.10.2017.

Oliver Frljić režirao je u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru klasičnu Euripidovu tragediju kao predstavu o društvu u kojem je žena građanin drugoga reda. "Medeja" je na ovogodišnjim Gavellinim večerima osvojila nagradu za najbolju predstavu i za najbolju žensku ulogu.

19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

Glazba

Recenzija – Voivod: Više Batman nego Joker, ili ako baš želite, više Nicolas Cage nego John Travolta

04.03.2013. Luka Sinković

facebook.comVoivod je prvi kanadski thrash metal bend koji je dobio pažnju izvan države. Uzmemo li u obzir da su svjetsku popularnost stekli tek albumom „Nothingface“ iz 1989. godine, na kojem se nalazi obrada Pink Floydove Astronomy Domine, možemo reći da nisu predstavljali glavnu silu navale thrash metala. E pa takva im je i glazba, malo kasnija, nešto distanciranija od okvira žanra.

Target Earth je njihov trinaesti studijski album, no prvi bez gitarista Piggya, osnivača benda, koji je umro 2005. godine. Fanovi u takvim situacijama očekuju od benda da iz nekakvog respekta prema godinama stvaranom zvuku jednostavno prestane raditi albume, odnosno da se pobrine da se isti znatno ne promijeni. Nakon što je objavljen datum za izlazak novog albuma, mnogo je fanova bilo skeptično, upravo zbog činjenice da je mastermind benda završio dva metra pod zemljom. No promjena nije bila toliko značajna.

facebook.com

facebook.com

Kao opskurni poznavatelj thrash metala (jedina malo jača poveznica s tim žanrom je divljanje i deranje nakon što mi mozak registrira melodiju Slayerove „Angel Of Death“) nisam u mogućnosti usporediti ovaj bend s nekim postojećim, no zanimljivo je primijetiti što je Voivod sve izmiješao u svojoj glazbi (koja zvuči dosta sporo uzmemo li u obzir „klasični“ thrash metal tempo). Strukture pjesama i gitarske dionice (ponekad) više nalikuju onima progresivnog rocka sviranog sedamdesetih. Nešto manje primjetni su primjesi hardcore punka, ali te dvije stvari ih podosta distanciraju od thrash metala.

Pošto sam zakinut za preslušavanje cjelokupne njihove diskografije, neću moći uspoređivati album s prijašnjima. Na prvo slušanje, album je dosta težak i zbunjujući. Vrlo vjerojatno zbog gitare koja se pretežito bavi disonancom. Ista ta krautrock gitara teška je za pratiti pošto nema neku konstantnu melodiju, odnosno zadužena je i za atmosferu i za progresivne thrash metal riffove. Tu dolazi do konflikta u ušima, no nakon nekoliko slušanja shvatite ljepotu toga što vam je nekoć (ne tako davno) bilo odbojno. Album je na momente dosadnjikav, vokal me nije uspio zadovoljiti. Način pjevanja je takav da ne dopušta pretjeranu progresiju vokala, fali malo vriskanja i deranja, malo energije, vokal je općenito nekako mlak, kao da mu je tlaka. Iako generalno, ako album preslušate dovoljno puta, upravo taj nedostatak vam se možda i svidi.

facebook.com

Još jedan minus je cover albuma. Mislim ljudi, 2013. godina je, dizajn covera kod studenata multimedije stoji 50 kuna, pivo i pizzu. Boje su očajne, a prema logu benda mogli bi zaključiti da pravac metala nije „Thrash“ već „Trash“. Coveri prošla dva su puno bolje realizirani. Inače ne obraćam pažnju na takve banalnosti, ali slika me bola u oči kod svakog preslušavanja.

Tematski, album se bavi budućnošću, znanstvenom fantastikom, agresijom i još nekim temama karakterističnim za Voivod. Ukoliko albume ne slušate u cijelosti, od početka do kraja, i tražite neki prečac, slobodno prebacite na „Empathy for the Enemy“ ili nešto bržu „Kluskap O’Korn“. Općenito, album je prilično ok, više da nego ne, više toplo nego hladno, više prog nego pop, više Batman nego Joker, ili ako baš želite, više Nicolas Cage nego John Travolta.

Komentari