Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Glazba

Recenzija – ‘Wilder Mind’ (Mumford and Sons): Mumford i njegovi sinovi guraju naprijed

07.10.2015. Ema BašićFoto: facebook.com/mumfordandsons

Ne ponavljati se, biti inovativan, ne kopirati, biti zanimljiv, osjetiti glas naroda sve su to faktori s kojima se i mi borimo na dnevnim bazama. No, kada ti sve navedeno postane imperativ u životu i karijeri, mislim da bismo se svi složili da ćemo negdje ‘klipsati’ tu i tamo. Kada je u pitanju umjetnost, odnosno glazba, ulog je još veći tim više što alterego glazbenika mora biti ono što bilo tko od nas želi čuti. Pa je tako današnja svaštara, svedostupnost i sveprisutnost glazbe i žanrova postala ponekad i prezasićena. Ako imaš ‘stari zvuk’, samo si plagijat nekadašnjih velikana. Ako si pak moderno nastrojen, onda si indie folk hipster koji ni ‘ne postoji kao žanr’, elektronika nam je još uvijek zbunjujuća sfera gdje kritike padaju kao i Todorićevih 0’99 u svakoj akciji, a pop su postali gotovo svi, jer nam je jubito s internetom omogućio da kvalitetu (ili prefiks ne) proširimo brže nego što se kuga širila Engleskom za onih „mračnih vremena“ Europe. Drugim riječima, kao i u svakom poslu, glazba je postala – žrvanj koji će te kad tad prožvakati.

U toj peripetiji glazbe nas ste odabrali za kritiku, mi vas za glas glazbenog naroda, a glazbu koju vam donosimo uzeli smo kao tračak nade kao u onom najpoznatijem spotu Razorlighta (ako vas zbunjujem prilažem i video svjedočanstvo o svjetlosti nadanja) :

Jedan od tih tračaka su i Mumford and Sons. Osjećam se smiješno dok vam spominjem kaos koji je nastao njihovim stupanjem na scenu, znajuć u pozadini da čak i moja majka zna „one dečke što imaju pomalo country radostan zvuk“. No, ignorirati nečiji početak karijere bilo kome nije na čast, pa ću od tud i krenuti. Dakle, ono što mnogi ne znaju o Mumfordovcima jest činjenica da su i oni, kao i brojne druge grupe svoju karijeru gradili „komadić po komadić“ u nekim nimalo privlačnim izdanjima. Pa su tako svoje početke „začeli“ na ulicama engleskih gradića kao i francuskih (fun fact: frontmen Marcus ima francuske korijene i priča francuski) svirajući za sitniš. U jednom od tih silnih pohoda prepoznao ih je i engleski moderni šansonijer i dama iz nekih drugih vremena. Riječ je o pjevačima Lauri Marling i Johnnyju Flynnu. Kako je u oba slučaja njihova karijera bazirana na isključivosti i kako se oboje i dan danas hrvaju s „modernom glazbom“ ponudili su im, oboje mladi, ugovor koji Mumfordovci nisu mogli odbiti: „Mi vama reklamu u Engleskoj, a vi nama country atmosferu, dodatne instrumente, pa idemo svi na ulice.”  Primjer navedenog možete vidjeti u narednom videu.

Tko, kako, kada i u kojem ambijentu ih je prepoznao manji je misterij. Teorije zavjere kreću se u više smjerova. Jedna je – popularnost hipsterije na YouTube-u, druga je producent samog Flynna, a treća je čista sreća i kvalitetan studio i producent. Bilo kako bilo, u medijima je osvanuo singl, kojeg trenutno krasi nešto više od ‘sitnih’ 15 milijuna pogleda, a ako bacite oko i na ostatak pjesama s tog uspješnog albuma, primijetit ćete da albumi “Sigh no more” (2009.) i “Babel” (2012.) ne pristaju po pjesmama na brojku manju od milijun. I tako je započela narodna predaja u glazbenim redovima. Dečki s već autentičnim potpisom bendža, šansonjerskim tekstovima i nabrijanim ritmovima pokorili su sve ljestvice… Sve smo pjesme znali, eter ih je prigrlio, televizije su ih prenosile, a kritike obožavale. Muškarci su se počeli oblačiti u odjela iz vremena Emme Bovary jer su to nosili i sami Mumfordovci, velike brade su još uvijek in, a ako ih netko i nije volio zagušila bi ih buka obožavatelja.

No, nakon, i mi smo se počeli već pomalo pitati – zar je to sve? Nekako su nam stvari počele imati sličan prizvuk, a bendžo nas je u toliko živcirao da smo se nadali da će žice na njemu popucati za samo par sekundi tišine. Kako je i sam Marcus izjavio – “I onda su se povukli, turneje su i dalje radili, a u svakoj pauzi između gigova htjeli nešto novo”. Naravno, kako u međuljudskim (međubendovskim) odnosima to obično i ide, kad je napeto svađe izbiju, a mi već pomalo zaboravljamo i sinove i Mumforda

“Wilder Mind” nam je zato došao u petom mjesecu kao šamar. Šamar kritici, šamar obožavateljima, pune gaće nervoze Mumfordima, a kritika je na trenutak blenula. Kako to obično ide s kritikom vrlo brzo su im dali epitet „U2-ovca s dozom Coldplaya“ što im je kod obožavatelja dalo minus astronomskih veličina. I taman kad su se službeno počeli pakirati cd-i Mumforda u ladice, kad su se počele brisati njihove playliste iz svih mogućih uređaja oni su dali intervju, koji je išao otprilike ovako (parafraziranje do nebesa, ali bitna je poanta): „Mislite da mi znamo što radimo ? Sviramo po prvi put i to svaki od nas, instrumente koje nismo u životu. Mi smo country dečki i uvijek ćemo biti, ali smo sami sebi i vama rekli dosta. Uzeli smo ono što smo uvijek voljeli slušati – rock, dali mu svoj potpis takav kakav je i na turneji ponovno i ponovno ponavljali dok nismo došli sa  singlom i od njega počeli graditi album. I to je to, nema natrag.“

Uputit ću vas da ponovno poslušate Believe, a tek onda, molit ću lijepo, nastavite dalje.

Zašto? Dok sam radila na radijskoj postaji u Zagrebu to je bila stvar koju smo vrtjeli. Stvar koju nisam kužila, sve dok jedan dan, prisiljena slušati ju „zbog vas“ nisam shvatila taman negdje prije lead gitare što nam dečki žele reći svojim novim albumom. S toga vam najiskrenije, bez kamuflaže u profesionalnosti i objektivnosti pisanja mogu reći – Krenite s, a onda tek uplovite u “Wilder Mind”. Ako vam i nakon 2,3 puta slušanja bude isti osjećaj ravnodušnosti – apsolutno legitimno. Ali ako uplovite u, onako kako sam i ja… Onda i sami znate da nas s Mumfordima očekuje u budućnosti jedno divno, glazbeno putovanje….

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari