novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “Wonderful Crazy Night” (Elton John): Izdanje prepuno slavljenja prošlosti

Wonderful Crazy Night
Foto: facebook.com/EltonJohn
Vrijeme čitanja: 2 minute

Elton John jedan je od pripadnika stare garde koji se još neće niti ne mora maknuti sa scene. Svoju publiku ima još tamo od početka sedamdesetih kada je najbolje reagirao u stvaranju žanrovske preteče soft rocka i popa. Ovaj Johnov 32. album pod nazivom “Wonderful Crazy Night” najviše će vam se svidjeti zbog svoje jednostavnosti. Nije predugo, nije prekratko i ne morate biti preveliki poznavatelj Johnova rada kako bi stavili album u zvučnike. Budimo jasni, nije ovo neko posebno izdanje. Štoviše, ni po čemu nije posebno, osim po tome što to pjeva jedan pop rock velikan, ali tijekom preslušavanja naići ćete na zanimljive i manje zanimljive kompozicije.

Naravno, najviše što vam može zapeti za uho su Eltonov prepoznatljivi glas i klavir koji se čuje na svim pjesmama. Monotoniju ponekad razbijaju lijepe gitarske dionice koje su dosta prepoznatljive za neki rhythm & blues žanr, ali variranje među žanrovima i miješanje istih je nešto totalno prepoznatljivo za Johnov opus. Nikad se nije dao ukrotiti u nekom čistom rock’n’rollu, već je tu bilo od svega pomalo. Na pjesmi A Good Heart možete čuti puhačku sekciju koja između ostalog daje neki jazzy ugođaj, dok potpunu opoziciju svemu imate na pjesmama s kraja albuma England And America te Guilty Pleasure.

Pjesme koje se pojavljuju na početku albumu plesne su i ne traže posebnu pažnju od slušatelja jer su same po sebi vedre i pozitivne. Naravno, nema ničeg lošeg u tome, ali možda taj piano, koji je tako specifičan za Eltona, može biti i previše napadan. Singlovi kojima je album predstavljan prepuni su te eltonštine koja pršti i iz Looking Up te Wonderful Crazy Night. Te pjesme izričiti su primjer „stare garde“ koja se još živi na sceni. Svaki instrument dobije svojih par sekundi da se iskaže, a publika je tu da vidi tko tim instrumentima bolje vlada. Praktički postoji natjecanje između glazbenika u bendu da pokažu svoj talent. Naravno, natjecanje u pozitivnom smislu jer John je iskusan glazbenik koji pomno bira svoje suradnike.

John ne podliježe utjecajima i nekako mislim da je to glavna nit vodilja kroz cijelu karijeru. Tekstovi nisu apstraktni, ne obiluju metaforama i slavi se život u najobičnijem mogućem smislu. To ga dovodi u isti red sa Stevie Wonderom,  Ericom Claptonom i Georgeom Michaelom. Jedan je od najprodavanijih glazbenih umjetnika na svijetu, albumi su mu najčešće na top 10 ljestvicama kada izađu te drži još nekoliko rekorda u glazbenoj industriji koji su djelo čiste statistike. Album “Wonderful Crazy Night” neće vas oduševiti jer se zaista ne razlikuje od nečega što je stvarao u sedamdesetima. Čak bi vam mogao povratiti neka sjećanja na svevremensku Tiny Dancer, koju do danas smatram jednu od poetika žanra s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina kada se živio hippie dream. Uostalom, ako vam ponestane ideja što slušati kada čitate neku knjigu, ovaj uradak jednog starog barda svakako će vam začiniti atmosferu i pritom vas nimalo opteretiti.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari