Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Glazba

Recenzija – “Wonderful Crazy Night” (Elton John): Izdanje prepuno slavljenja prošlosti

03.03.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/EltonJohn

Elton John jedan je od pripadnika stare garde koji se još neće niti ne mora maknuti sa scene. Svoju publiku ima još tamo od početka sedamdesetih kada je najbolje reagirao u stvaranju žanrovske preteče soft rocka i popa. Ovaj Johnov 32. album pod nazivom “Wonderful Crazy Night” najviše će vam se svidjeti zbog svoje jednostavnosti. Nije predugo, nije prekratko i ne morate biti preveliki poznavatelj Johnova rada kako bi stavili album u zvučnike. Budimo jasni, nije ovo neko posebno izdanje. Štoviše, ni po čemu nije posebno, osim po tome što to pjeva jedan pop rock velikan, ali tijekom preslušavanja naići ćete na zanimljive i manje zanimljive kompozicije.

Naravno, najviše što vam može zapeti za uho su Eltonov prepoznatljivi glas i klavir koji se čuje na svim pjesmama. Monotoniju ponekad razbijaju lijepe gitarske dionice koje su dosta prepoznatljive za neki rhythm & blues žanr, ali variranje među žanrovima i miješanje istih je nešto totalno prepoznatljivo za Johnov opus. Nikad se nije dao ukrotiti u nekom čistom rock’n’rollu, već je tu bilo od svega pomalo. Na pjesmi A Good Heart možete čuti puhačku sekciju koja između ostalog daje neki jazzy ugođaj, dok potpunu opoziciju svemu imate na pjesmama s kraja albuma England And America te Guilty Pleasure.

Pjesme koje se pojavljuju na početku albumu plesne su i ne traže posebnu pažnju od slušatelja jer su same po sebi vedre i pozitivne. Naravno, nema ničeg lošeg u tome, ali možda taj piano, koji je tako specifičan za Eltona, može biti i previše napadan. Singlovi kojima je album predstavljan prepuni su te eltonštine koja pršti i iz Looking Up te Wonderful Crazy Night. Te pjesme izričiti su primjer „stare garde“ koja se još živi na sceni. Svaki instrument dobije svojih par sekundi da se iskaže, a publika je tu da vidi tko tim instrumentima bolje vlada. Praktički postoji natjecanje između glazbenika u bendu da pokažu svoj talent. Naravno, natjecanje u pozitivnom smislu jer John je iskusan glazbenik koji pomno bira svoje suradnike.

John ne podliježe utjecajima i nekako mislim da je to glavna nit vodilja kroz cijelu karijeru. Tekstovi nisu apstraktni, ne obiluju metaforama i slavi se život u najobičnijem mogućem smislu. To ga dovodi u isti red sa Stevie Wonderom,  Ericom Claptonom i Georgeom Michaelom. Jedan je od najprodavanijih glazbenih umjetnika na svijetu, albumi su mu najčešće na top 10 ljestvicama kada izađu te drži još nekoliko rekorda u glazbenoj industriji koji su djelo čiste statistike. Album “Wonderful Crazy Night” neće vas oduševiti jer se zaista ne razlikuje od nečega što je stvarao u sedamdesetima. Čak bi vam mogao povratiti neka sjećanja na svevremensku Tiny Dancer, koju do danas smatram jednu od poetika žanra s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina kada se živio hippie dream. Uostalom, ako vam ponestane ideja što slušati kada čitate neku knjigu, ovaj uradak jednog starog barda svakako će vam začiniti atmosferu i pritom vas nimalo opteretiti.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari