Recenzija: Žena koja je legla u krevet na godinu dana
Želite li u ovo stresno vrijeme kolokvija malo opustiti moždane vijuge, naš prijedlog je Žena koja je legla u krevet na godinu dana. Ne, nije riječ o knjizi za samopomoć, a seksualan se sadržaj proteže tek kroz malen broj stranica. Riječ je pak o novom romanu Sue Townsend. Duhovita britanska spisateljica prije svega je dala odgovor na pitanje svim ženama koje strahuju od sindroma “praznog gnijezda” čim im djeca odu na fakultet. Ako i vaša majka spada u navedenu kategoriju, predložite joj da legne u krevet i ne dodiruje pod godinu dana. Doslovno. Sueina junakinja Eva pronašla je i način kako odlaziti na toalet bez dodirivanja tog groznog parketa/pločica – napravila je “bijeli put” koristeći posteljinu.
No, vratimo se na početak. Eva je uljez u vlastitoj obitelji. Njezin muž je doktor Brian Beaver, astronom koji je uvjeren da se bez njegova doprinosa Zemlja ne bi vrtjela oko svoje osi. Njihovi blizanci Brianne i Brian mlađi su matematički genijalci no potpuno zakinuti za bilo kakve emocionalne i socijalne vještine. Kad se Evina odluka da ne ustaje iz kreveta pokaže definitivnom, stalni gosti kuće postaju i obje bake, no i Alexander, “majstor za sve” koji se zaljubljuje u Evu, a čiji su zaštitni znak dreadovi te dugogodišnja Brianova ljubavnica Titania. Elementi sapunice tu ne prestaju, već se Brian upušta u ljubavnu aferu s Poppy, lažljivom i manipulativnom djevojkom koju su njegova djeca upoznala na fakultetu, a čiji životni scenarij (koji je, naravno, samo plod njezine bujne mašte) premašuje zavrzlame cijele knjige. No, da ne biste pomislili da se na kraju radi tek o pukom ljubavnom romanu, pobrinuli su se brojni likovi koji tijekom Evina povlačenja kampiraju ispred njezine kuće. Proglašavaju je sveticom i predmetom obožavanja.
Žena koja je legla u krevet na godinu dana roman je o onome što se dogodi kad osoba spusti “masku” i prestane se ponašati na način na koji to svi oko nje očekuju. Djelo je pisano laganim, duhovitim stilom, no kako to obično biva, ispod površine nalazimo dublje značenje. To je roman i o onome što se dogodi kad se netko ponaša na društveno neprihvaćen način. Evin ostanak u krevetu zaintrigirao je svekoliku javnost te su se mediji prihvatili svakodnevnog izvještavanja o njoj (iako je njoj svaki dan bio isti) i prenošenja izjava ljudi o njenim božanskim moćima (iako nisu bile istinite).
Ako ste i vi jedna od osoba koje lik iz knjige može itekako naživcirati, morate odmah znati da vam Eva neće (uvijek) biti omiljeni lik. Za Poppy, Briana i ostalu ekipu ne moram posebno napominjati.
Kako se priča odmiče kraju, događaji su sve napetiji i uzbudljiviji, a što će se odvijati s hordom kampera, obitelji Beaver i svim njezinim pridošlicama, hoće li Eva ustati iz kreveta te naposljetku i zašto se odlučila na takav potez… saznajte sami! Toplo preporučujem!
Kao manu knjige istaknula bi poneku monotonost i provlačenje sličnih događaja kroz razdoblje duže od željenog. Prisutno je i preuveličavanje te kao što sam navela, “dodir latinoameričkih sapunica”. Međutim, postavlja se pitanja bi li doživljaj romana bio isti da ti elementi nisu prisutni?
Susan Lillian Townsend rođena je u Leicesteru 1946. godine kao najstarija od pet sestara. Školu je napustila u dobi od 15 godine, nakon čega je radila brojne poslove, a među ostalim, bila je tvornička radnica i pomoćnica u trgovini. Do 22. je godine već bila udana za metalurškog radnika i rodila troje djece. U tom je razdoblju potajice pisala no bila je uvjerena da ti rukopisi ne valjaju. Rastala se nakon sedam godina braka, ponovno udala u 35. godini i rodila četvrto dijete. Tada je i objavila prvu knjigu iz serijala o Adrianu Moleu, tinejdžeru sklonom avanturama koji ju je proslavio i obogatio. Postala je najprodavanija autorica 80ih godina. Dosad je napisala devet romana o Moleu, šest drugih romana, desetak drama i dvije publicističke knjige. Townsend godinama boluje od dijabetesa, zbog čega je i oslijepila na jedno oko, a vid na drugom joj je izuzetno slab, no to je ne sprječava da se i dalje bavi pisanjem.
