Ziher filmolista: Remek-djela 21. stoljeća vol. 2

Nastavljamo s navođenjem najupečatljivijih filmova novog milenija. Druga u seriji od nekoliko lista nastavlja tamo gdje je prva zastala. Na listu su ponovno dospjeli filmovi koji su uspjeli oduševiti i publiku i kritiku ili jednostavno pokoriti neki od najznačajnijih filmskih festivala. Kako su na prvoj listi bili isključivo cjelovečernji igrani filmovi, na ovoj listi pojavio se i jedan dokumentarni film koji se nerijetko nalazio i na drugim listama najboljih filmova 21. stoljeća.

Nedavno je i BBC objavio svoj popis najboljih stotinu filmova 21. stoljeća. Lista je to koju je sastavilo 177 filmskih kritičara iz cijeloga svijeta, a prva dva mjesta zauzeli su favoriti prošle liste Mulholland Dr. Davida Lyncha i In the Mood for Love Wong Kar-Waija. Na listi BBC-a razumljivo dominiraju američki filmovi. Iako se ne može reći da na našim listama nedostaju filmovi na engleskom jeziku, uradci iz Europe, i naročito Azije ipak su obilježili posljednjih petnaestak godina.

10. Lost in Translation (Sofia Coppola, 2003.)

Sofia, kćer jednog od najistaknutijih američkih redatelja svih vremena, Francisa Forda Coppole, dokazala je da je mnogo naučila od njega. Nakon slabe glumačke izvedbe u trećem nastavku Kuma, primila se redateljske palice i upravo je svojim drugim dugometražnim igranim filmom Lost in Translation skrenula pažnju na sebe. Ova komična drama govori o dvoje ljudi iz SAD-a koji su zbog posla prisiljeni boraviti u Japanu gdje se na razne načine bore s usamljenošću. Fantastični Bill Murray i mlada Scarlett Johansson možda nisu par za naslovnice lifestyle magazina, ali u ovome filmu odlično funkcioniraju zajedno.

9. Blue is the Warmest Color (Abdellatif Kechiche, 2013.)

Osvajač Zlatne palme na filmskom festivalu u Cannesu, Blue is the Warmest Color ili jednostavnije Život Adele, kako glasi hrvatski prijevod, priča je o psihičkom i fizičkom sazrijevanju glavne protagonistice Adele (Adele Exarchopoulos). Trosatna priča stavlja Adele u razne situacije, ali film je najviše obilježila njezina ljubavna veza sa starijom studenticom slikarstva. Njih dvije gledatelju ulaze pod kožu svaki puta kada se zajedno pojave na ekranu, djelomično i zbog fenomenalnih glumačkih izvedbi. Film o seksualnosti, adolescenciji, ljubavi ili jednostavno o životu, dirnuo je mnoge gledatelje i kritičare diljem svijeta.

8. Pan’s Labyrinth (Guillermo del Toro, 2006.)

Kada film na filmskom festivalu u Cannesu zaradi polusatni pljesak nakon završetka prikazivanja, možete znati da se radi o nečemu posebnom. Sigurno najkvalitetniji uradak ovog meksičkog redatelja, priča je o djevojčici koja se useljava očuhu zajedno s trudnom majkom. Zbivanja se odvijaju 1944. godine, nakon građanskog rata u Španjolskoj. Sukobi i dalje traju, a djevojčica se, kako bi se udaljila od zlog očuha i strahota rata, u potpunosti posvećuje bajkama. Za nju, ali i za gledatelje, bajke postaju stvarnost i omogućuju joj da se mislima odvoji od surove realnosti. Film je prepun fantastičnih stvorenja i crno-bijelo okarakteriziranih osoba, baš kao u bajci. Kombinacija ratnih stradanja i bajkovitih stvorenja pokazala se izuzetno efektnom pa je oduševila i publiku i kritiku.

7. The Master (Paul Thomas Anderson, 2012.)

Paul Thomas Anderson, jedan od najdojmljivijih autora suvremenog američkog filma, sam je napisao i režirao The Master. Pošto radnja prati lika koji se nakon borbe u Drugom svjetskom ratu pokušava ponovno uklopiti u društvo, na momente se čini da se radi o ekranizacije nekog književnog djela, ali nije tako. Anderson je vrlo dobro uvježbao pisanje opsežnih i kompleksnih priča koje se istovremeno vežu za svog glavnog protagonista, ali i za probleme srodne svakome od nas. Ipak, kao u mnogim njegovim filmovima, izvedbe glumaca zauzimaju prvo mjesto. Joaquin Phoenix i Philip Seymour Hoffman u tandemu prikazali su nešto vrijedno divljenja. Svakako konkurenti za najbolje glumačke izvedbe novog milenija.

6. City of God (Fernando Meirelles, 2002.)

Jedan od najpopularnijih brazilskih filmova svih vremena, City of God priča je o razvoju jeftinog brazilskog naselja. Kroz naraciju mladića, inače stanovnika naselja, saznajemo cijelu povijest predgrađa Rio de Janeira. Ubojstva, sukobi bandi, droge na gomile, ali i djeca s velikim pištoljima u rukama svakodnevica su ovog kvarta. Pošto je naš protagonist vrlo plahe naravi, za trajanja filma nadamo se da će uspjeti pobjeći iz kvarta i potražiti bolju budućnost negdje drugdje. Određeni elementi ovog filma bazirani su na istinitoj priči što gledatelja navodi na razmišljanje o tome u kakvim sve uvjetima žive pojedinci diljem svijeta.

5. The Act of Killing (Joshua Oppenheimer, 2012.)

Prvi dokumentarni film na listi priča je o indonezijskim ubojicama koji prepričavaju priču o ubojstvima koja su počinili. Ali ne prepričavaju ih na klasičan način, već se kao glumci trude što preciznije dočarati masovna ubojstva koja su počinili. Oppenheimer koristi nesvakidašnje postupke u dokumentarnom filmu, film je vizualno vrlo efektan, a istovremeno ima veliki utjecaj na gledatelja. The Act of Killing i svojevrsni mu nastavak The Look of Silence iz 2014. godine, nominirani su za Oscar u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.

4. Dogville (Lars von Trier, 2003.)

Lars von Trier jedan je od najkontroverznijih autora današnjice, djelomično zbog svojih filmova, ali prvenstveno zbog javnih istupa i izjava. Dogville se ne može smatrati kontroverznim, ali istina je da je vrlo neuobičajen, uostalom kao svaki film ovog danskog redatelja. Cijela radnja odvija se u malom mjestu u Coloradu, ali je za potrebe snimanja izgrađen set koji predstavlja mjesto u kojemu se radnja odvija, set koji scenografijom podsjeća na kazališnu pozornicu. Zidovi su iscrtani kredom, a glumci se cijelo vrijeme prave da otvaraju i zatvaraju imaginarna vrata. Maknuvši na stranu taj radikalni potez, Dogville je kompleksna priča o ljudskoj prirodi s kojom se svaki gledatelj može poistovjetiti, prezentirana na način svojstven samo Larsu von Trieru.

3. Oldboy (Park Chan-wook, 2003.)

Korejski redatelj, jedan od najistaknutijih autora korejskog novog vala, stekao je svjetsku slavu filmom Oldboy. Ova priča svoje korijene ima u japanskom stripu, a redatelju se posebno svidjela tema osvete, tema koja je obilježila njegov cjelokupni stvaralački opus. Čovjek je otet i zatočen na petnaest godina, ne znajući zašto. Kada je napokon pušten, pokušava otkriti kome se zamjerio. Sve bi to bilo vrlo zanimljivo samo po sebi, ali pošto je Park Chan-wook prije svega filozof, odlučio je dodatno produbiti neke od segmenata ove priče. Tako je konačan rezultat triler s mnogo akcije i degutantnih scena, ali i priča o čovjekovoj potrebi za osvetom i katastrofalnim posljedicama koje ta potreba vuče za sobom. Duboka priča, kakva se u trilerima vrlo rijetko viđa.

2. In the Mood for Love (Wong Kar-Wai, 2000.)

Filmove velikog autora Kar-Wai Wonga valja promatrati kao cjelinu, nije potrebno prepričavati radnju jer ona u nekim trenucima pada u drugi plan. U jednom od intervjua Wong je priznao da mu je važnija scenografija nego li priča i da je u nekoliko navrata snimao filmove bez da je prethodno napisao scenarij. In the Mood for Love kombinacija je izvrsne glume, predivne fotografije, briljantnog korištenja glazbene teme i naravno scenografije. Nije dovoljno reći da se radi o dvoje ljubavnika i njihovoj nesretnoj ljubavi, već je potrebno film doživjeti kao kombinaciju mnogo aspekata koji savršeno funkcioniraju zajedno.

1. The White Ribbon (Michael Haneke, 2009.)

Kada bih bio prisiljen odabrati najbolje ostvarenje novog milenija, to bi svakako bio film The White Ribbon autora Michaela Hanekea. Ne treba ponovno spominjati koliko je Haneke značajan za održavanje filma na životu, ali sigurno je da publika diljem svijeta s nestrpljenjem očekuje svaki njegov novi uradak. Ovaj je film priča o malom njemačkom selu i njegovim stanovnicima, čudnim događajima koji su zadesili neke od mještana, ali i atmosferi koja tamo vlada neposredno pred početak Prvog svjetskog rata. Malo se suvremenih redatelja može pohvaliti sposobnošću da s velikom lakoćom ispriča priču s mnogo protagonista. Ključan detalj ipak je crno-bijela fotografija koja filmu dodaje dodatnu dubinu i kojom se ostvaruje realističan prikaz malog mjesta. Lokacije su također zadivljujuće i omogućuju gledatelju da se potpuno uživi u atmosferu koja je vladala prije stotinjak godina.

Kako bi liste u budućnosti dobile i drugu dimenziju, na njima će se pojavljivati više animiranih i dokumentarnih filmova. Iako su cjelovečernji igrani filmovi i dalje daleko najpopularniji, u novom mileniju su se pojavili mladi i vrlo zanimljivi autori koji su svoje umijeće prikazali u crtićima i dokumentarcima koji zaslužuju stajati uz bok Wongu, Hanekeu ili Davidu Lynchu.