novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Repetitor (Pogon kulture): Ružni, prljavi, glupi, zli

repetitor
Foto: Andrea Vranić / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

…to smo mi, to smo mi.

Četvrti (ili peti?) nastup u Rijeci dvije djevojke i dečka iz Beograda koji umiju prenositi rokenrol riječ kao rijetko tko na brdovitom Balkanu zaista je bio koncert za old school publiku, ponajviše za one kojima je dosta ovakvih vremena gdje se bendovi često distanciraju od publike, gdje mobiteli lebde u zraku, a od energije koja nas nosi kroz koncert nema ni početnog slova.

I zaista, Repetitor se zaželio divljanja, ovo im je bio prvi nastup od Nove godine, a Milena, Ana-Marija i Boris uletjeli su u dvoranu par minuta prije službenog početka koncerta, polako se probijajući kroz publiku koja je već pohvalno popunila prostor Pogona kulture, mjesta koje je još jednom dokazalo da je žila kucavica grada za koncerte “male do srednje” kategorije. Tu se ponajviše referiram na nezavisne, DIY bendove, kao što je i slučaj s Beograđanima, ali koji svoj put grade putem glazbe, a ne nepotrebnim privlačenjem pažnje ekscesima.

repetitor
Foto: Andrea Vranić / Ziher.hr
Stage diving i crowd surfing

Nakon kratkog uštimavanja i nekoliko minuta kašnjenja koje nitko nije zamjerio jer su ljudi još dobrano ulazili, sa stihovima “Ovog puta biću bolji sada krećem ispočetka” Boris je već bio u elementu, svidjela mu se ograda pa je tako na sljedećima Beskraj  i Opet jak podigao prvih par redova iz sna i donio pogo koji doslovno nije stajao do kraja koncerta. Vrlo intenzivan početak u kojem se s Mileninim bubnjevima započinjalo U pravom trenutku, a s Kraljem ničega kao svojevrsnog ničeanskog poljupca s neočekivanom gitarskom solažom dolazilo do vrhunaca ludila, što publike, što benda.

Kada se svemu tome pridružila masivna sonikjutovska Suženi snovi čini se da je crowd surfing bio neizbježan. Dok su neki ‘plovili’ prvim redovima, a bend uživao na pozornici, Boris nije mogao izdržati pa se u sveopćem pozitivnom kaosu i drugim spuštanjem u publiku našao na rukama gdje je dovršavao solaže te zaista predstavljao samo jednog od nas. Nevjerojatna skromnost i pristupačnost benda, s velikom željom da zabavi publiku i sebe, da nam pruži nezaboravan rokenrol doživljaj s energetskom atomskog bombom, već nam je dan tako u prvih pola sata.

Buka, jednostavnost i moć

Da su kojim slučajem ovdje stali, nitko ne bi mogao ništa prigovoriti – Repetitor u par pjesama uživo pruži koliko neki neće cijelu karijeru. Tijekom sljedećih četrdeset i pet minuta još smo čuli ostale pjesme s trećeg albuma “Gde ćeš?“, s posebno istaknutom, mističnom i psihodeličnom, višeglasnom i dubokom Crvenom koja je u posljednjih godinu i pol od objavljivanja albuma stekla status kakav ima i prvoalbumska Sve da zaboravim.

repetitor
Foto: Andrea Vranić / Ziher.hr

Također, tijekom Devojke idu u Minhen, Ako te ikada i Jataka dogodila se još jedna gotovo izumrla koncertna situacija stage divinga nekolicine koji su se uspjeli uspeti na pozornicu i skočiti natrag prije nego što je redar uspio izvršiti Heimlichov zahvat, jer pobogu! Zamislite samo što bi se desilo da na ovakvim koncertima nema zaštitara. Apsolutno ništa što se ne događa kada i oni stoje kod pozornice i osmatračkim pogledom nadgledaju publiku i bend koji praktički poziva ljude da budu uz njih.

Na riječkom koncertu našla se šarolika ekipa, od mlađih do starijih, što bi značilo da se Repetitor prepoznao u svim krugovima, a to posebno ističem jer na njihovom koncertu u Pogonu u listopadu 2016. godine nije bilo ni približno toliko ljudi pa je samim time vidljivo da su s “Gde ćeš?” zagrebali poprilično duboko i ostavili dojam na mnoge.

S jednim bisom, nekoliko riječi zahvale i pozdrava, Beograđani su završili svoj četvrti ili peti riječki posjet, odjurili s pozornice te se nešto kasnije i vratili kako bi, sasvim normalno, pokupili svoje instrumente i kablove, popričali i napravili par fotografija s obožavateljima, zapalili koju cigaretu i popili piće s ostatkom koji je nastavio plesati u Pogonu uz ritmove Iggy Popa, Queens of the Stone Age, Violent Femmesa, Motörheada, Sonic Youtha… Jednostavnost i moć upriličeni su u trojki koja žari i pali regionalnim i europskim klubovima.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari