Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Retropetak: Violence makes violence (“A Clockwork Orange”, S. Kubrick)

09.06.2017. Dunja IvezićFoto: filmesss.tumblr.com

Prema riječima kojima je jednom prilikom o njemu pisao Robert Kolker, Stanley Kubrick zasluženo nosi titulu ”romanopisca među redateljima”. Vječna poetika njegova opusa smješta ga među najveće svjetske redatelje, a istovremeno postaje nositelj individualnog i jedinstvenog autorskog i umjetničkog izraza neizmjerne vrijednosti. Premda obilježena intimnom ekspresijom, njegova se filmska poetika nerijetko našla na rubu ekstrema pomičući granice određenih ljudskih stanja poput smrtnosti, seksualnosti, nasilja i agresije. A Clockwork Orange (1971.) svevremeno je filmsko ostvarenje koje je Kubricku donijelo titulu postmodernističkog umjetnika, ali njegova ga je kontroverzna tematika izložila oštrim kritikama i zamjerkama, a mnogi mu je nisu oprostili čak ni posmrtno.

A Clockwork Orange žanrovski odgovara distopijskom i kriminalističkom filmu, a snimljen je prema predlošku istoimenoga romana Anthonyja Burgessa. Radnja je smještena u budućnost kaotične Velike Britanije, a u njezinom je središtu Alex DeLarge, karizmatičan mladić, ali ujedno i buntovni delikvent te sociopat čiji lik utjelovljuje Malcolm McDowell. Zanimljiva je činjenica da je upravo on narator radnje i, premda očito psihotičan i nastran, postaje blizak publici.

Poetika nasilja u futurističkom ruhu

Film započinje prikazom protagonista u krupnom planu, a zatim se vožnjom kamere unatrag dolazi do svojevrsnog polutotala s jasnim i preglednim prikazom glavnog i sporednih likova, o čijim međusobnim odnosima svjedoči i kompozicija, te ambijenta koji nas u samom početku može potaknuti na misao da radnja nije smještena u aktualnu sadašnjost.  Ono što, uz prethodno spomenutu vožnju kamerom, u potpunosti ostvaruje denotativnu funkciju jest voice-over u kojem nas protagonist ukratko upoznaje sa svojim i s likovima svojih prijatelja te načinom na koji provode vrijeme. Spajanjem ovih filmskih postupaka ostvareno je vrlo jasno i izravno iznošenje temeljnih prostornih i vremenskih odrednica, što se može pripisati strahu od mogućeg nerazumijevanja radnje od strane gledatelja, a moment je to prisutan i u drugim Kubrickovim filmovima. Nabijenost ekspresijom koja se posebno očituje u početnoj sceni prisutna je kroz čitav film i upotpunjena dramatičnom, ali ne i pretjeranom glazbom.

A Clockwork Orange

Foto: b-bulies.tumblr.com

Poetika nasilja iznesena u obliku naizgled jednostavne priče razvija se u kompleksan i kultni fenomen o moralnosti. Priča prepuna ironije, groteske i crnog humora nalazi se na granici dobra i zla, između kojih bismo s pravom mogli smjestiti moć slobodne volje. Naime, na samom početku protagonist uvodi pojam provođenja ultra-nasilja, odnosno sinteze različitih oblika fizičkog i verbalnog nasilja poput tučnjava, pljački, silovanja, a potom i teškog ubojstva. Ovo briljantno djelo pomiče granice prikazivanja i percepcije nasilja na filmu te istovremeno fascinira i izaziva gađenje.

S one strane nasilja

Prvi nasilan čin Alexa DeLargea  i njegovih prijatelja, koje u svom tako zvanom Nadsat dijalektu (kombinacija engleskog s izrazima iz slavenskih, a posebice ruskog jezika, te Cockney rhyming slanga) naziva ”droogs”, fizičko je iživljavanje na irskome skitnici koji opravdava nasilne tendencije svojih agresora tvrdeći da ionako ne želi živjeti u svijetu u kojem ne postoji poštovanje za zakon. Ovaj moment svjedoči o postmodernističkoj viziji distopije naprosto prerušenoj u budućnost.

A Clockwork Orange

Foto: ultramoloko.tumblr.com

Film se u narativnom kontekstu oslanja na uzročno-posljedične odnose te se može podijeliti na dva dijela. Prvi je dio posvećen eksplicitnom ultra-nasilju koje Alex DeLarge svakodnevno prakticira sa svojom bandom i koje se može pripisati njegovom manjku socijalizacije. Naime, glavni se lik afirmira isključivo u kontekstu svoje delikventne i nasilne skupine prijatelja te se doima kao da nema kontakta s realnošću i socijalnom okolinom. Ipak, Alexa DeLargea upoznajemo i kao intelektualca i dobrog poznavatelja klasične glazbe, posebno Ludwiga van Beethovena kojeg naziva ”dobrim starim Ludwig vanom”. Ipak, većinski dio pripada nizanju scena bizarnih i brutalnih iživljavanja koje djeluju podjednako teatralno koliko i uznemirujuće (primjerice, banda fizički napada i zlostavlja bračni par u njihovom vlastitom domu, dok se Alex kreće prostorijom kombinirajući udarce s plesnim pokretima te pjevušeći Singing in the rain).

Ljudska i dehumanizirana moralnost

Nakon što neplanirano počini teško ubojstvo, Alex DeLarge osuđen je na zatvorsku kaznu, a s ciljem da bude pušten na slobodu prepušta se psihologijskom eksperimentu nazvanom Ludovico treatment čija je svrha kod problematičnog pojedinca uništiti toleranciju nasilja te od njega stvoriti uzornog i moralnog čovjeka. Protagonist, premda strastveno teži izlječenju i ljudskosti izraženoj kroz empatiju i moral, postaje dehumaniziran i gotovo robotiziran projekt te žrtva vladajućeg režima koji s ciljem kontrole oduzima čovjekovo temeljno pravo na izbor, a prema tome i slobodu volje te uklanja ”režim bratstva”, rezultat krize muževnosti. Ova je postmodernistička kritika militarističkih institucija socijalnoj dodala i psihološku problematiku promatranu s grotesknog stajališta.

A Clockwork Orange

Foto: thebestmoviequotes.tumblr.com

Radnja filma se na svojevrstan način ponavlja, ali prerušena u jednostavan koncept karme. Naime, glavni junak, sada nesposoban podnijeti bilo koji oblik nasilja, postaje ”žrtvom svojih bivših žrtava”. Premda se protagonist čitavo vrijeme obraća gledatelju, sada ističući sve svoje patnje, ne postoji izravna komunikacija s publikom, što je vjerojatno rezultat nedostatka empatije te identifikacije s protagonistom. Kubrick također uklanja izravnu i logičku psihološku motivaciju te je zamjenjuje fantastičnim i nadnaravnim elementima te humorom i hororom.

Kubrick se opravdano naziva redateljem ozbiljnih socijalnih i psiholoških ekstrema koji utjelovljuju realnost, a A Clockwork Orange sve do danas nosi težinu borbe čovjeka za ostvarivanjem ljudskosti u svijetu kontradikcija na granici između dobrog i moralnog.

Komentari