Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Film

Retropetak: Netko nas zove odozgo (“Contact”, R. Zemeckis)

19.01.2018. Marija VukšićFoto: facebook.com/Contact-354867151218228/
Devedesete su bile godine

Film Contact svoju premijeru imao je 1997. godine i iako se čini da su devedesete bile tek nedavno, zapravo je 11. lipnja 2017. godine bila 20 godišnjica ovoga filma. Contact je inspiriran istoimenim SF romanom američkog znanstvenika Carla Sagana koji je prvi put objavljen 1985. godine i brzo se našao među tadašnjim bestsellerima. U filmu, Jodie Foster glumi mladu znanstvenicu Eleanor Arroway opsjednutu pronalaženjem izvanzemaljskog života, a njezinoj ateističkoj i empirijski utemeljenoj perspektivi na svijet i svemir suprotstavljen je lik Palmera Jossa, bivšeg svećenika, kojeg je u filmu utjelovio, tada puno manje proslavljen, Matthew McConaughey.

Iako je relativno davno snimljen, Contact je izrazito suvremen film (ili samo indikacija da u zadnjih 20 godina čovječanstvo nije puno napredovalo) utoliko što je glavni lik educirana, izrazito talentirana i samostalna žena koja se ne libi izražavati svoje mišljenje i odbija ići „niz dlaku“ dominantnim muškarcima unutar svoje struke, ali i u američkom društvu. Stereotipne muško-ženske uloge obrnute su na način da je Palmer taj koji je prezentiran kao emocionalan i koji želi nešto više nakon „one night standa“ dok je Eleanor ta koja njihovom odnosu pristupa iz hladne i racionalne perspektive, što je svakako bila inovacija u  filmovima toga razdoblja, a nije puno drukčije ni danas.

Foto: 600dbyebluesky.tumblr.com

(Ovo)svjetovne dileme

Usprkos tome što je riječ o SF tematici i kontaktu s izvanzemaljskim bićima, tema je filma ipak snažno obojena (ovo)svjetovnim dilemama i sukobom politike, javnog mišljenja, religije i znanosti. Kad se postavi pitanje tko bi bio najbolji izaslanik i predstavnik ljudske rase pred izvanzemaljskom vrstom, glavnu problematiku stvara Eleanorin ateizam. Postavlja se pitanje može li osoba koja ne vjeruje u „nešto više“ i koja svaki oblik vjerovanja smatra nekom vrstom deluzije, zbog čega statistički spada u manji postotak ljudi na Zemlji, predstavljati čitavu ljudsku rasu pred drugim inteligentnim bićima. Osim fundamentalnih religijskih pitanja, tu je i vječni sukob znanstvenih istraživanja i financiranja istih te preklapanje javne i privatne sfere, a kad se u to umiješa i politika, dobije se pravo zapetljano klupko raznih interesa i motivacija koje je dobro predstavljeno u filmu.

Osim toga, lik Palmera dotiče se dileme koja i dalje mori javni diskurs o tehnologiji – jesmo li fundamentalno sretniji sad kad smo tehnološki napredniji nego ikad prije? “Kupujemo od kuće, surfamo Internetom…a u isto se vrijeme osjećamo praznije, usamljenije i više odsječeni jedni od drugih neko u bilo kojem periodu u ljudskoj povijesti.” Skoro se čini da je Palmerov citat i sam upao u neku crvotočinu te se putem nje translatirao u medije 21. stoljeća koji tu istu žalopojku neprekidno iznova izvlače iz šešira i predstavljaju je kao nešto novo i isključivo vezano za sadašnje vrijeme.

Potreban je pjesnik

Contact je režirao Robert Zemeckis koji je poznat po korištenju smionih tehnoloških metoda. Prije CGI-ija eksperimentirao je s mješavinom animacije i stvarne akcije u Who Framed Roger Rabbit (1988), a u Forrestu Gumpu (1994) „ubacio“ je arhivske snimke poznatih ličnosti, poput Nixona, s kojima se Forrest upoznaje i razgovara. U Contactu je ponovio isto samo ovaj put s tadašnjim američkim predsjednikom Clintonom. Iako se to danas čini kao sitnica, važno je sjetiti se da je riječ o filmu iz 1997. godine. Da bi se osjećaj realnosti događaja koji se odvijaju na filmu dodatno pojačao, medijske reportaže u filmu snimane su s pravim CNN-ovim voditeljima i novinarima. Osim toga, film ima nekoliko CGI scena koje su još uvijek vizualno impresivne i oduzimaju dah. Da bi ih se dostojno opisalo, kako kaže sama Eleanor Arroway, “potreban je pjesnik”.

Foto: leias.tumblr.com

I dalje aktualan

U jeku kvalitetnih SF filmova kao što su Arrival (2016), Interstellar (2014) i The Martian (2015), upravo je pohvalno koliko je Contact u usporedbi s njima i dalje izuzetno aktualan i vrhunski napravljen. Iako nije bez mana i mogu mu se zamjeriti neke logičke pogreške u priči te minimalno dva deus ex machina trenutka, i dalje ostaje štivo koje nije loše ponoviti ili, za one koji to dosad nisu stigli, prvi put pogledati.

(Visited 81 times, 2 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari