novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Retropetak: Metafizička agape ljubav trenera i učenice (“Million dollar baby”, C. Eastwood)

Foto: facebook/MillionDollarBabymovie
Foto: facebook/MillionDollarBabymovie
Vrijeme čitanja: 4 minute

Postoje filmovi koji o ljubavi govore na poseban, nenametljiv način pa ju onda i osjećamo duboko intenzivnije, a i  takvih se filmova uvijek kasnije sjećamo, možda ne radnje, ali svakako osjećaja koji je u nama bio proizveden. Uvijek me odnos Billa Murraya i Scarlett Johansson u Lost in Translation donekle podsjećao na oblik ljubavi koji su najdublje razvili protagonisti filma A Million Dollar Baby.

Teoretski smo ljubav naučili dijeliti na philliu ili platonsku, prijateljsku ljubav, zatim eros ili ljubav koja izražava čežnju za onim što se ljubi, odnosno erotsku privlačnost te konačno agape – ideal ljubavi. Agape je najmističnija od svih ljubavi, lišena potrebe za fizičkim zadovoljstvom, nesebična je i žrtvuje sebe iz ljubavi prema bližnjem. Agape ljubav je metafizička, nije dokaziva kemijskim procesima jer znanost kaže kako je primarni čovjekov poriv želja za samoočuvanjem, što u ovom slučaju ne vrijedi. Dok je erotska ljubav siromašna jer želi posjedovati, agape ljubav je bogata jer velikodušno želi davati. Ona ima, naime,  ‘kristoidna’ obilježja, nadilazi prijateljsku i erotsku ljubav, a besmrtna je jer se usuđuje izgubiti sebe. Ističem kristoidna obilježja jer Frankie Dunn upravo kroz njih traži iskupljenje od svojih prošlih grijeha o kojima mi ne znamo ništa.

‘It’s the magic of risking everything for a dream that nobody sees but you’

Rijetki su oni koji nisu zaplakali nakon Eastwoodovog dragulja koji je, usput rečeno, skupio čak četiri Oscara. Mnogi su ga kritičari, još prije dodjele Oscara, proglasili dramom koja oduzima dah, a redatelja kinematografskim ekvivalentom Hemingwaya. Maggie Fitzgerald, koju je utjelovila maestralna Hillary Swank nakon što je briljirala u Boys Don’t Cry, konobarica je iz okruga Missouri koja ima 31 godinu, veliko srce i snove u koje samo ona luđački vjeruje. Dolazi u Los Angeles u boksačku dvoranu kako bi pronašla Frankieja Dunna (Clint Eastwood) jer želi da ju on trenira za svjetsko prvenstvo u boksu. On odlučno odbija trenirati ženu, kazavši joj kako je ionako prestara za boksačku karijeru.

Ovdje imamo i Morgana Freemana koji glumi tipičnu ulogu Morgana Freemana, naime skromnog starog čovjeka koji posjeduje onu tihu mudrost i pronicljivost poput kakvog starogrčkog proroka, zatim i pripovjedačku sposobnost kojom nas uvodi u događaje. Njegov humanistički pristup savršeno prianja tonu ovoga filma. Zajedno s minimalističkim, klavirskim sekvencama koje je sastavio sam Eastwood, Freemanova tiha naracija govori nam da ovo neće biti tipičan sportski film, već herojski, tragičan i bolan prikaz.

Foto: facebook.com/cinemabarah
Foto: facebook.com/cinemabarah
„The only person that comes to church that much is the kind that can’t forgive himself for something”.

Da je upravo agape ljubav glavna okosnica ovoga filma, pokazat ću sljedećim primjerima. Naime, nikad Clint Eastwood ni u kojoj ulozi nije bio ovoliko ranjiv, nježan, bespomoćan i sućuti vrijedan koliko u ulozi Frankieja Dunna. On ne živi u miru zbog grijeha iz prošlosti koja nama ostaju nepoznata. Saznajemo da Frankie ima kćer koja je otuđena od njega, vraća mu njegova pisma neotvorena te ne želi nikakav kontakt s njim.

Kako bi se oslobodio ove težine na savjesti, Frankie svaki dan ide u crkvu, a u razgovoru sa svećenikom možemo primijetiti snažnu ironiju i preispitivanje glavnih katoličkih dogmi. Kad Maggie uđe u njegov život, sve se počinje mijenjati. Ona će biti njegov put prema oslobođenju i otpuštanju. Međutim, Frankie ne otvara vrata odmah. Njegovo je prvo pravilo, koje postavlja boksačima koje trenira, ono koje primjenjuje i u svom osobnom životu: “Always protect yourself”. Ipak, Maggiena odlučnost da postane borac i njezino odbijanje feminine pozicije uvjeri ga da ju počne trenirati.

Vjera i iskupljenje kroz ljubav i pomirenje

Ubrzo se stvara snažna povezanost među njima, upravo agape ljubav o kojoj sam pri početku govorila. On se očinski brine za nju, a ona je donekle i prikaz kćeri koja mu očajno nedostaje. Zanimljivo je što se ovdje čini kako ipak u životu dobijemo ono što trebamo dobiti, samo što se to ne mora manifestirati na onaj način ili kroz osobu koju mi najviše očekujemo. Frankie je bio zarobljen, otuđen i duševnim nemirom obuzet zbog nemogućnosti kanaliziranja krivnje iz prošlosti, ali i zbog nemogućnosti iskazivanja ljubavi. Maggie koja nema nikoga treba njega koji nema nikoga. Ona njemu daje smisao kao što i on njoj daje smisao, odnosno zajedništvo. Ovaj reciprocitet stvara brižnu, možda čak i roditeljsku ljubav koja biva narušena nepravednim okolnostima. Naime, u boksačkom meču za naslov prvaka, Maggiena suparnica nesportski joj zadaje nedopušteni udarac nakon kojeg sve polazi po zlu.

Foto: tumblr.com/imjacksfilmclub
Foto: tumblr.com/imjacksfilmclub

Maggiena obitelj bitan je čimbenik u filmu. Nakon što Frankie upozna takvu obitelj, koristoljubivu, uskogrudnu i prijezira vrijednu, on još više Maggie drži svojom pa joj u bolnici kaže kako Mo Cuishle – nadimak koji je njoj priskrbio, znači – moja draga, moja krv. Čita joj Yeatsa i njegovu pjesmu The Lake Isle of Innisfree  misleći pritom na duhovni mir koji bi imao s njom kad bi otišli živjeti u kolibu, daleko od trenutnih okolnosti: “And I shall have some peace there/ For peace comes dropping slow”.

Paradoksalan čin ljubavi

Frankiejeva nastojanja da se izmiri s Bogom i čovjekom, njegova beskrajna suočavanja sa svećenikom koji mu ni ne vjeruje da šalje pisma kćeri, zatim čitanje omiljenog Yeatsa, jasno pokazuju kako on nastoji pronaći duhovni mir i svrhu u svojemu životu. Unatoč katoličkoj pobožnosti, nema prizora meditacijskih molitvi sa svećenikom ili ispovjedaonice u formalnom smislu, premda kontekst i okolnosti udovoljavaju takvom ambijentu. Vjera, naime, ostaje ipak nešto što pripada strogo privatnoj sferi, a to je donekle i protestantska baština po kojoj svećenik nije posrednik između čovjeka i Boga, a Clint Eastwood je i odrastao u protestantskoj obitelji.

Po mom mišljenju, Frankie se odlučuje na čin agape ljubavi koja se na kraju paradoksalno očituje kroz eutanaziju. Pronaći će iskupljenje bez religije, potvrđujući načelo da nema posrednika između Boga i čovjeka, već se iskupljenje postiže činom ljubavi i žrtvovanja. A sad, koliko je to nekome grijeh, a koliko dokaz ljubavi koja sama sebe žrtvuje, ostaje osobna stvar svakog pojedinca.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari