Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Retropetak – Noć vještica: Fall of the House Usher 1928.

31.10.2014. Inja Drače
Foto: Screenshot/Youtube

Foto: Screenshot/Youtube

Stigla je Noć vještica. Najrazličitije će maske preplaviti klubove koji će biti ukrašeni paučinama, što strašnijim bundevama, duhovima, kosturima i drugim zlodusima. A što s onima koji odluče ostati doma? Svakako preporučujem dobro društvo i horor film. U današnjem Retropetku bit će riječ o nijemom filmu strave, jednom od prvih horora koji datira iz 1928., Fall of the House Usher.

Zanimljivo je da su 1928. godine snimljena dva filma istog naziva i teme. Jedan kratkometražni američki, a drugi, francuski i duži u režiji Jeana Epsteina. Mene je privukla francuska verzija, koju je prikazana prije tri dana u Kino Klubu Zagreb u sklopu ciklusa Nijemi filmovi strave.

Film se temelji na kratkoj istoimenoj priči literarnog oca horora, Edgara Allana Poea. Na scenariju je radio Luis Buñuel, najznačajniji avangardist i nadrealist čiji je pečat svakako vidljiv u adaptaciji. Buñuel nije dovršio svoj posao te je odustao od filma, zato što je Epstein odlučio ignorirati Poevu priču.

Fall of the House Usher nije tipični horor film u smislu na koji smo navikli. Oni bez strpljenja, koji zahtijevaju jasnu priču punu manjih radnji bit će razočarani. Karakteriziraju ga sporost tijeka fabule u kojoj nije naglasak na radnji, već na atmosferičnosti koju stvaraju izrazi lica i igra svjetla i sjene. Velik ulog igra i samo mjesto radnje. Dvorac u kojemu žive glavni likovi je prikazan iz dva kuta. Iz daljine, u magli iz koje izviru zastrašujući tornjevi i unutra, u glavnoj sobi dvorca koju Sir Roderick (Jean Debucourt) koristi i kao atelje.

Foto:Screenshot/Youtube

Foto:Screenshot/Youtube

Gotika u Francuskoj

Tri glavne uloge čine bračni par te Roderickov prijatelj koji pokušava stići do dvorca unatoč upozorenjima seljana koji ga ne žele dovesti do samog imanja. Taj dio neodoljivo podsjeća na Stokerovog Drakulu i njemačkog Nosferatua koji je snimljen nekoliko godina ranije. U Poevom djelu nije bilo bračnog para, već brat i sestra, što je Epstein izmijenio kako ne bi bilo nikakve sugestije incesta. Njihov prijatelj (Charles Lamy) stiže u sablasnu građevinu gdje Roderick provodi dane slikajući portret svoje žene Madeleine. Madeleine (Marguerite Gance) je jako bolesna, ali liječnik ne može dokučiti što joj se događa. Kako Roderick dovršava njezin portret, Madeleine sve više slabi i posljedično umire. Roderick se ne može pomiriti s njezinom smrću i pokušava zabraniti da se lijes zatvori čavlima, jer je siguran da će ju živu pokopati. Film vrvi gotičkim elementima kroz neobične scene pune magle, sjena, užasnutih pogleda i mračnjačke prirode.

Debucourtovo tumačenje očito poremećenog Rodericka gledatelja odvodi u taj tamni svijet u kojem se miješaju paranormalni elementi s normalnim objašnjenjima ljudskog karaktera koji su dom pronašli u sablasnom Usherovom dvorcu. Film je vrijedan komad nadrealizma i nalazi bitno mjesto u kinematografiji.

Komentari