Retropetak – The Warriors: Come out to play-i-ay
The Warriorsi su jedan od onih filmova koji morate pogledati, a uskoro ćete ga moći, umjesto gledanja na televizorima ili računalima, pogledati i na platnu. Kultni film redatelja Waltera Hilla ove godine slavi 35 godina, zbog čega će biti organizirana projekcija filma u sklopu programa Sretan rođendan na nadolazećem Fantastic Zagrebu.
Za one koji nisu gledali The Warriorse jednom ili devet puta, nekoliko riječi o ovoj filmskoj poslastici. U periodu u kojem je sniman film, redatelji i scenaristi često su birali vrijeme radnje i temu budućnosti. Često je ta budućnost smještena u godine naše sadašnjosti. Međutim, Hill ih nije točno odredio, ali ako i je mislio na 21. stoljeće, svakako nije predvidio prijenosne mobitele/ računala, GPRS-e niti drugu tehnologiju. I to čini film ugodnim za gledanje. A i s time su The Warriorsi dobili šansu da izvuku živu glavu na putu iz Bronxa za Coney Island.
Film je podijeljen na dijelove koji završavaju i započinju stripovskim slikama. Hill je veliki obožavatelj stripova i ti će vas dijelovi sigurno podsjetiti na Sin City.
Can you count suckers? I say the future is ours, if you can count!
Pa o čemu se radi? Cyrus (Roger Hill), vođa najjače njujorške bande The Gramercy Riffsa, organizira sastanak stotinu bandi kako bi nagovijestio ujedinjenje. Svaka banda treba poslati devet predstavnika koji će doći nenaoružani, a za vrijeme te večeri vladat će primirje kako bi sigurno stigli na odredište. Na sastanku Cyrus obrazlože ideju kako je njih znatno više od policajaca i kako ujedinjeni mogu što god žele.
Ta je ideja prikazana na posteru filma: „These are the armies of the night. They are 100.000 strong. They outnumber the cops five to one. They could run New York. Tonight they’re all out to get the Warriors.“ Poster je uznemirio ljude od kojih su neki zahtjevali da se film zabrani. Nakon nekoliko nasilnih incidenata u kinu (čovjek je ubijen prvi vikend prikazivanja u New Yorku), odlučili su promijeniti poster koji je uzrokovao kontroverzu.
Natrag na fabulu. Cyrusa upuca Luther (David Patrick Kelly), vođa bande The Rouges, nedugo nakon čega policija upada u park i razbija skup. Luther na licu mjesta optužuje Cleona, vođu Warriorsa, za zločin. Warriosi bez vođe nastavljaju put, bježeći od policije i ne znajući da će morati bježati od svih banda u New Yorku. A put do Coneyja je dug.
Nowhere to run baby!
Cyrusov zamjenik preuzima riječ i druge bande poziva na lov na Warriorse. Komuniciranje s bandama teče preko radijske emisije koju vodi žena kojoj nikad ne vidimo lice. Ona obavještava bande o kretanju Warriorsa te im poručuje kako se neće izvući. Warriorsi nesvjesni situacije, nastavljaju se kretati po tuđim teritorijima, pokušavajući uhvatiti vlak. Uskoro susreću Orphanse, malu bandu koja im prvotno želi dopustiti prolaz, dok svađu ne zakuha lajava Mercy (Deborah Van Valkenburgh). U tom im se bijegu pridruži Mercy, kojoj se svidi Swan (Michael Beck). U originalnom scenariju Mercy je trebala završiti s Foxom (Thomas G. Waites), ali kako između glumaca nije bilo nikakve kemije, redatelj je promijenio plan. Waites i redatelj stalno su se svađali, zbog čega je Hill odlučio ubiti mu lika te ga nije naveo u završnoj špici kao jednog od glumaca.
Warriorse karakterizira jednostavna priča i monolog. Velik broj minuta potrošen je na scene bježanja i trčanja, ali one nisu dosadne niti zamorne, a popraćene su odlično uklopljenom glazbom koja upotpunjava atmosferu. Neki su kritičari zamjerili filmu ovu jednostavnost, ali doživio je financijski uspjeh, a obožavatelji su mu dali kultni status.
Najpoznatije scene
Među najpoznatijim filmskim citatima nalazi se i Ajaxov. Warriorsi bježe kroz park od Baseball Furyja koji koriste bejzbolske palice kao oružje. Nakon što mu Cowboy priopći da neće više izdržati trčati, zaustavljaju se kako bi se sukobili. Razjaren, Ajax se obrati jednome: „I’ll shove that bat up your ass and turn you into a popsicle.“
Druga se scena može nazvati kultnom. Luther i Rougesi prate Warriorse do Coneya kako bi ih poubijali da se ne bi saznala prava istina. Polagano im se približavaju u grafitima išaranom automobilu iz kojeg se šire zvukovi zveckanja bocama. Bande jedne druge promatraju, a Luther započne svoju bolesnu pjesmicu: „Waaaarrrrrriiiorsss, come out to pla-ay!“
Iskoristite priliku pogledati film na ljetnoj pozornici kina Tuškanac u subotu, 28.6. na Fantastic Zagrebu. Jedino nam preostaje citirati Cyrusa: „ Can you dig it?“
