Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Film

Retropetak: Tragedija ljudske slabosti (“Fargo”, J. i E. Coen)

02.02.2018. Dunja IvezićFoto: inquisityveg.tumblr.com

Pišući o filmskom stvaralaštvu braće Joela i Ethana Coena, R. Barton Palmer naglašavao je činjenicu da su dvojica redatelja, scenarista i producenata oduvijek odbijali postati figurama ”velikih redatelja”, a svoja su se filmska ostvarenja trudili zaštititi od interpretacije smještene isključivo unutar okvira tako zvanog autorskog koncepta. Ipak, nesumnjivo je da filmovi s njihovim potpisom svjedoče o jedinstvenom i prepoznatljivom autorskom izrazu koji u pristupu filmskom mediju ostaje prilično osoban i intiman, a na području žanra vjeran film noiru, drami i komediji. Bogatstvo vizualnog i verbalnog humora te jednostavnog, ironičnog i realističnog tona njihove filmove čini izrazito estetiziranima i dopadljivima, a mnoge smješta i u svevremene filmske klasike.

U svjetskoj kinematografiji već duboko uvriježene priče koje svoje protagoniste igrom slučaja ili pak zbog vlastitih nepromišljenih postupaka dovode do teških i bezizlaznih okolnosti te ih, poprimajući tragične razmjere, ostavljaju potpuno nemoćnima. Ovaj moment, na području filmske umjetnosti ovjekovječen u filmovima Alfreda Hitchcocka, a potom naslijeđen u filmskom opusu braće Coen od Barton Finka (1991.) sve do No Country for Old Men (2007.), stvara prototip protagonista naglašenih slabosti te ga prisiljava da se suoči s najgorim.

Fargo (1996.), jedno od najvećih filmskih ostvarenja Joela i Ethana Coena, utemeljen je na istinitim događajima, a žanrovski odgovara noir trileru s dramskim i kriminalističkim elementima.

Fargo

Foto: hirxeth.tumblr.com

Poetika apsurda

Film započinje sekvencom snježno bijelih polutotala koji, smješteni u teško preglednoj osami te upotpunjeni originalnom filmskom glazbom, prate kontinuiranu vožnju automobila čijeg vozača već u prvih nekoliko minuta prepoznajemo kao jednog od protagonista. Smještena u snijegom prekrivenu Minnesotu, područje vrlo dobro poznato dvojici redatelja, filmska se radnja odvija prilično ubrzano, a u njezinu je središtu Jerry Lundergaard (William H. Macy), obiteljski čovjek prilično nervozna karaktera zaposlen u prodavaonici automobila u vlasništvu oca njegove supruge Jean (Kristin Rudrüd). Već se na samom početku, došavši u Fargo, Jerry Lundergaard sastane s dvojicom bivših zatvorenika (Steve Buscemi i Peter Stormare) te, s ciljem podmirenja dugovanja, s njima dogovori otmicu vlastite supruge te međusobnu podjelu novca od otkupnine koju će zatražiti od njezina imućnog oca (Harve Presnell).

Premda prilično jasno motiviran, čin izvršen s ciljem brzog i lakog stjecanja velikog novčanog iznosa, koji je u određenoj mjeri uspio zgroziti čak i dvojicu unajmljenih kriminalaca, u samo je jednoj noći prerastao u tragičan zločin i splet ubojstava u koji se, već sljedećeg jutra, uplela i policija, a potom i otac Jerryeve otete supruge. Pretvorivši se tako u priču o tragičnim razmjerima ljudskog neuspjeha, Fargo ispituje granice očaja i nemoći svojih likova pretvarajući patnju jednih u ishod dehumanizacije i sebičnosti drugih. Ipak, njegova se izuzetna privlačnost temelji na kontrastu koji se, utjelovljen u različitim oblicima, izdvaja kao sveprisutan element.

Naime, priča o zločinu uskoro prerasta u policijsku istragu koju predvodi Marge Gunderson, simpatična i odvažna policijska agentica u drugom stanju za čije je utjelovljenje Frances McDormand primila Oscara. Preuzevši gotovo čitav slučaj na sebe, Marge Gunderson s lakoćom pronalazi ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života sa svojim partnerom čija se toplina osjeća u skromnim i jednostavnim scenama u kojima manjak dijaloga označava potpuno razumijevanje.

Fargo

Foto: hirxeth.tumblr.com

Noir dirljive poetičnosti

Premda tragična i mučna, te otežana svojom titulom ekranizacije temeljene na istinitim događajima, priča zadržava određenu dozu topline vežući se uz gledatelja svojom dopadljivošću u čemu se bez sumnje izražava prepoznatljivi autorski pristup. Naime, njegova izuzetna autentičnost, sveprisutan ironičan i humorističan redateljski komentar ljudske slabosti te neplanirani, nepotrebni i isprazni izljevi brutalnog nasilja Fargo na generalnoj razini čine apsurdnim, grotesknim, a nerijetko i humorističnim. Osim toga, njegova su apsolutna estetizacija te i detaljizacija neizostavni elementi. Braća Coen inzistiraju na prostornim odrednicama koje, osim denotativne, imaju i snažnu estetsku funkciju te stvaraju potpuno otuđenu i mističnu atmosferu u kojoj se kao kontrastni element javlja sam čovjek.

Naime, psihološka funkcija portretira odnos pojedinca i svijeta koji ga okružuje, a manifestira se u metafori nemoćnog čovjeka bačenog u vrtlog bezizlaznih okolnosti. Totali hladnog i usamljenog karaktera u kojima čovjek predstavlja jedini znak života usred snijegom prekrivenog krajolika kojemu se ne naziru granice pojačavaju osjećaj neslućene beznadnosti koji bez sumnje razbijaju humoristični dijalozi, elementi iz popularne američke kulture i precizno razrađena karakterizacija koja služi kao ogledalo apsurda ljudskosti. Ovaj je kompleksan i kultni noir triler o moralnosti, prepun ironije i crnog humora, smješten na samim granicama empatije na kojima se nesmetano kreću moć slobodne volje i težina ostvarenja ljudskosti.

(Visited 112 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(8 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari