Istaknuto
18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

18.01.2017.

Zatvorite se i ove subote u Kavez s Glazbenim loncem – to će učiniti i Phaneron!

Film

Retropetak: Usudi se spustiti ispod 80 kilometara na sat (”Speed”, J. de Bont)

17.06.2016. Stjepan ĆulapFoto: canadianbeerandpostmodernism.tumblr.com

Biti dio današnje filmske publike je istovremeno i blagoslov i prokletstvo. Jednostavnim klikom imate pristup svakom filmu koji poželite pogledati, ali ste zakinuti za specifično stvorenu atmosferu čije čari netragom nestaju nakon izlaska iz kina u periodu kada je nastao pojedini film. Kao što je lako biti general poslije bitke, tako je i lako zanemariti kako je to biti učesnik u samoj bitki.

Ovdje se bitka odvila na ljeto 1994.godine. Akcijski blockbusteri su se mogli, takoreć’, snimiti za siću, a svejedno bi privukli mase u kina samim korištenjem tadašnjih zvijezda kao što su Bruce Willis ili Arnold Schwarzenegger. Scenarij za Speed se u to vrijeme vrtio Hollywoodom, ali ga je hrpa glumaca odbila jer im se glavni lik činio kao nimalo prijeteća parodija Johna McClanea. Ono što su drugi odbijali, Keanu Reeves je objeručke prihvatio. Uz određene preinake, upustio se u snimanje filma s relativno jednostavnom premisom: bombaš nakon neuspjelog pokušaja otmice postavlja bombu u autobus krcat putnicima, pritom tražeći više od 3 milijuna dolara kao otkupninu. Autobus mora ići brzinom većom od 50 milja na sat (80 km/h), inače će eksplodirati. Iz današnje je pozicije lako raditi procjenu, ali zamislite kako je bilo tadašnjim kino gledateljima koji su iz udobnih fotelja gledali kako juri autobus. U tom je trenutku žanr akcijskog filma ušao u polje neistraženog.

Foto: canadianbeerandpostmodernism.tumblr.com

Foto: canadianbeerandpostmodernism.tumblr.com

Razlog br.1 je svakako Reeves, koji je preuzeo ulogu Jacka Travena iako tada nitko nije bio siguran za koju je ulogu filmski žanr najprikladniji, pa čak ni on sam. Kroz intervjue 90-ih je citirao Foucaulta i tekstove benda Fugazi, a ulogu je prihvatio tek nakon što je Joss Whedon transformirao Jacka Travena iz nabildanog, ciničnog policajca s hrpom one-linera u promišljenog, dobroćudnog medijatora koji ne rješava sve probleme pištoljem. Mirnim je razgovorom nalazio izlaz iz problematičnih situacija, dok su ih u ostalim akcijskim filmovima manifestacije maskuliniteta prije njega rješavale nokautom. Također, jačina njegovog lika proizlazi iz snažnog faktora ljudskosti i emocionalnosti koju posjeduje (dijelom i zbog tragične smrti Reeveseovog bliskog prijatelja Rivera Phoenixa netom prije snimanja), ali i iz neobične i visoko funkcionalne kemije stvorene iz partnerstva s heroinom filma, Annie Porter. Ovom je ulogom Sandra Bullock potvrdila status buduće filmske zvijezde, ali i na određen način unijela dozu svježe subverzije u žanr akcijskog filma. Ona nije tek puka ženska žrtva koju će spasiti hiper-racionalni muški filmski junak, već sama upravlja težom mašinerijom te iz njezinih monologa dobivamo najveći ‘comedy effect’ koji je generalno predodređen muškim filmskim junacima. Seriju izvrsno napisanih likova zaokružuje glavni negativac Howard Payne, kojeg je utjelovio tada najbolji odabir za ulogu psihopata – Dennis Hopper. Ravnomjerno raspoređena i konkretna karakterizacija negativaca je često rak-rana akcijskih filmova, a ovdje je to, čak i u ono malo vremena što Hopper provede na ekranu, savršeno napravljeno. Njegovi su motivi sasvim jasni, a narativno gledano, svaki je njegov postupak opravdan. On nije blesavi, nekoherentni manijak, već inteligentan, uvjerljiv i izrazito senzibilan antagonist.

Foto: facebook.com/Speed50Mph

Foto: facebook.com/Speed50Mph

Za dodatnu pojačanu atmosferičnost zaslužna su dva aspekta: glazba i ‘specijalni efekti’. Prema redatelju Janu de Bontu, cilj je bio stvoriti realnu energiju koja nije inkorporirana kroz tipičnu holivudsku glazbenu podlogu, već kroz glazbu koja bi se mogla čuti na slušalicama bilokojeg putnika koji se u tom trenutku nalazio u autobusu. Specijalni efekti su namjerno pod navodnicima, jer pravih efekata je zapravo vrlo malo. Većina adrenalinskih scena je napravljeno jednostavnim kinetičkim kretanjem i upotrebom raznih žica i koloturnika, a za dodatnu autentičnost pobrinula se Sandra Bullock koja je za potrebe snimanja zapravo vozila autobus kroz grad uz pomoć vozača kaskadera.

Speed sadrži sve karakteristike za jedan kvalitetan i kataklizmičan pop triler koji istovremeno poštuje ciljanu publiku. Ista se ta publika prije 22 godine našla zajedno s putnicima u busu, a akcijski žanr je u svoju obitelj primio novog, simpatičnog člana koji je glasno iskazao svoju drugačijost

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari