Retropetak: Već 40 godina Leta iznad kukavičjeg gnijezda
Prvo ovogodišnji Retropetak posvetit ću One Flew Over the Cuckoo’s Nest, klasiku iz 1975. godine genijalnog redatelja Miloša Formana. Pod Čehovom palicom nastali su i sjajni Amadeus, Hair, The People Vs. Larry Flint i Man on the Moon. Iako član svjetski poznatog češkog novog vala, svjetsku je slavu stekao filmom kojim se danas bavim. One Flew Over the Cuckoo’s Nest nudi više od dobrog redateljskog pristupa, gluma svih likova je autentična, interesantan scenarij i lako moguć prijenos fabule s platna u stvarni život te dobro odmjeren tempo filma, dijelovi su slagalice koji ga čine filmom koji vas ostavlja bez daha.
Osvojio je Big Five, pet Oscara u kategorijama najboljeg filma, najboljeg glavnog glumca, glavne glumice, redatelja i adaptiranog scenarija, i sve ih je zaslužio. Prije One Flew Over the Cuckoo’s Nest, jedini film kojemu je to pošlo za rukom bio je It Happened One Night (Frank Capra) iz 1934. godine, a jedinom kasnije Silence of the Lambs (Jonathan Demme) iz 1991. godine. Osvojio je i šest Zlatnih globusa, šest BAFTA-i i niz drugih prestižnih nagrada. Uspio je privući i publiku i kritičare na svoju stranu, što je nerijetko teško postići.
Temelji se na istoimenoj knjizi Kena Keseya iz 1962. godine. Pisac je smatrao da autori filma masakriraju njegovo djelo zato što je on priču prikazao iz Chiefove perspektive, za razliku od filma u kojemu je naglasak na drugom liku, McMurphyju. Kesey se zakleo da nikad neće pogledati film. Godinama kasnije, na televiziji je okrećući programe naletio na njega, ali nakon što je shvatio da je to One Flight Over the Cuckoo’s Nest promijenio je program.
Fabula
Kako bi izbjegao teški rad kao dio nove zatvorske kazne, Randle Patrick McMurphy, nadimka Mac, (Jack Nicholson) izaziva ekscese. Zbog toga ga pošalju u mentalnu instituciju kako bi ga evaluirali i poslije dali odgovarajuću terapiju. Međutim, Mac je psihički zdrava osoba pragmatične naravi koji je u životu pokušao najjednostavnijim načinima postići što više. Nedugo po ulasku u ludnicu, pokušavaju mu dati lijekove bez ikakvog obrazloženja ili pitanja. Sestra Ratched (Louise Fletcher) kontrolira odjel i vodi grupne razgovore. Diktatorskim pristupom, pomoću argumenta jačeg i odlukama koje se poput dogmi ne smiju preispitivati, održava red. Mac se sprijateljava s nekoliko pacijenata primjećujući njihov paralizirajući strah od sestre Ratched i njezinih nehumanih metoda. Ne poznajući granice do koje je ona spremna ići, Mac ohrabruje nove prijatelje na revolt i razvija s njima mogućnost slijepog odbijanja njezinih direktiva. Sestra, navikla da sama lako uvodi željeno stanje na odjel, stalno kažnjava pacijente, bilo na izravan ili neizravan način. Njezino maltretiranje će dovesti do nemilih događaja na odjelu koji će izazvati burne reakcije.
Cijeli svijet kao mentalna ustanova
Cijela je filmska ekipa odradila nevjerojatno kvalitetan posao utjelovivši svoje likove. Svaki od njih se bori s vlastitim duševnim problemima kojih ne bi ni bilo da svijet vani nije ludnica. Obrađuje se pitanje institucionalizacije same po sebi kao mjesta zadnjeg odbacivanja ljudi iz društva, gdje ih nitko neće vidjeti, a bit će lako ušutkani sedativima, mučenjem i manipulacijom. Dio statista su zaista pacijenti mentalne ustanove.
Jack Nicholson i Louise Fletcher su svojom glumačkom jačinom postavili romantičarsku shemu filma. Nicholson, kao lik s kojim se poistovjećujemo, good guy koji prelazi preko sebičnih poriva i stavlja prijatelje i njihovu sreću ispred sebe. Fletcher, medicinska sestra, dio sustava koji očito ne funkcionira je na drugome dijelu spektra. Njezin poriv za kontrolom i ne uzmicanje i propitivanje mučiteljskih metoda rada je samo za institucionalizaciju. Da se karte promiješaju, bismo li znali tko je normalan?
Koliko se Louise Fletsher uživjela u ulogu, govori podatak da je bila uzrujana na setu što su se svi mogli smijati i biti sretni, dok je njezina uloga iziskivala emocionalnu hladnoću. Pri kraju snimanja skinula je haljinu i ostala samo u gaćicama kako bi glumcima pokazala da nije hladnokrvno čudovište. Od drugih glumaca pojavili su se Danny DeVito, Sydney Lassick, Christopher Lloyd, William Redfield, Josip Elic i Scatman Crothers.
Ovaj je film vrijedan dio povijesti, jednako suvremen kao i 1975. godine koji na vrlo jednostavan, a precizan način postavlja pitanje grešaka u sustavu, alijenaciji, odbacivanju i definiranju ludosti.
