Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Knjige

Sretan rođendan velikom hrvatskom pjesniku

13.06.2013. Marta Reljanović
Foto: facebook.com/Antun-Gustav-Matoš

Foto: facebook.com/Antun-Gustav-Matoš

Hrvatski pjesnik, novelist, esejist i putopisac, Antun Gustav Matoš rođen je u petak 13. lipnja 1873. u Tovarniku. Kada mu je bilo dvije godine preselio se s roditeljima u Zagreb, gdje je završio gimnaziju. Nakon neuspjelog pokušaja studiranja u Beču odlazi u vojsku iz koje godinu kasnije dezertira pa bježi u Beograd. Tijekom života Matoš se nigdje nije za stalno skrasio – nakon tri godine u Beogradu odlazi u Pariz, i tamo piše svoja najznačajnija prozna djela. Iz Pariza se ponovno vratio u Beograd i ostao tamo do pomilovanja 1908. kada se vraća u Hrvatsku, a šest godina poslije umire od karcinoma grla u Zagrebu.

U svom kratkom životu Matoš je ostavio velik utjecaj na hrvatsku književnost te definitivno spada među najveće domaće književnike. U književnost je ušao 1892. pripovijetkom Moć savjesti, koja je naznačila početak moderne u hrvatskoj književnosti. U svojim putopisima, od kojih je najhvaljeniji i najpoznatiji Oko Lobora, Matoš je uveo puno novih elemenata, a motiv pejzaža je glavna karakteristika njegovih putopisa. Iako je upravo svojom poezijom ušao u sve udžbenike i antologije hrvatske književnosti, dosta se kasno počeo njome baviti i do kraja života napisao je svega osamdesetak pjesama. Jak utjecaj Baudelairea vidljiv je u njegovoj poeziji, a glavna obilježja Matoševe poezije su profinjen osjećaj za ritam i sinesteziju, muzikalnost stiha i pjevna intonacija te sonetni oblik.

Kroz čitavu njegovu poeziju – od ljubavnih pjesama poput Utjehe kose i Samotne ljubavi, do poetskih pejzaža Jesenje veče i Notturno – provlače se sumornost i baladičnost koje odražavaju i sam Matošev život.

Notturno

Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il’ netopir,
Ljubav cvijeća – miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.

(Visited 228 times, 1 visits today)

Komentari