Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Radio 101 proslavio je rođendan, a s njim slavio je cijeli grad

23.05.2016. Glazbena redakcijaFoto: facebook.com/Radio-101

Klub. (Piše: Nika Ilić)

Kukus Klan su stihovima pjesme Han Solo započeli koncert u Klubu povodom rođendana Radija 101. Sam nastup Kukusa i High 5-a započeo je s malim zakašnjenjem nešto prije ponoć i trideset, ali i prije samog početka Klub je itekako popunio svoj kapacitet dok je publika željno i nestrpljivo iščekivala izlazak produhovljenih trap gospodara na pozornicu. Nakon što je Kukus Klan izveo nekoliko pjesama, na pozornici im se pridružio High 5 te je cijela 33 banda nevjerojatnu energiju nabijenu ludilom više nego uspješno prenijela na publiku koja je s njima u transu skakala, fleksala i vjerno izvikivala sve stihove. Cijela ta trippy atmosfera ponijela je i mene i ni sama još uvijek ne znam kako smo onako malenom prostoru svi u takvom skladu skakali, fleksali, divljali. Publici nije bilo dosta, uspjela ih je dovući na bis i izveli su, možda bolje rečeno “ubili” s još dvije pjesme Epilepsija i Spartanac. Nakon njihovog nastupa broj ljudi u Klubu nije se nimalo smanjio i tulum se nastavio do jutra. Publiku je  kasnije još više rasplesala ekipa BLAW:BLAW, a nakon što je za DJ pult stao Filip Motovunski pravi tulum kao da je tek počeo i oni najizdržljiviji, kojih je bilo iznenađujuće mnogo, do jutra su se razbacivali u Klubu. Na rođendanu Stojedinice fanovi svih izvođača bili su pravi “Spartanci” jer usprkos manjku kisika i prostora u skučenom Klubu tulum je s jednako jakim žarom preživio do zore.

Tvornica Kulture (Piše: Tin Đudajek)

Foto: Tin Đudajek

Foto: Tin Đudajek

U Tvornicu sam stigao na polovicu nastupa splitskih Justin’s Johnsona. Nisam znao što ovi ljudi sviraju niti sam ih imao prilike čuti pa sam ostao prilično iznenađen kada sam na pozornici ugledao gomilu ljudi s raznim instrumentima od kojih su najveću pažnju pod šarenim reflektorima Tvornice krali limeni puhački instrumenti. Splićani su bili zabavni i, iako me puhački instrumenti znaju užasno živcirati kada nisu ukomponirani na zanimljiv, originalan način, ovi su mi bili podnošljivi što je, na kraju krajeva, i osiguralo da cjelokupnu pažnju ne posvetim tek probavljanju glazbe već uživanju u njoj. Tako je nastalo dosta mjesta za tu spomenutu zabavu i, već kada sam stigao, publika se već naveliko opustila i plesala iako je, ruku na srce, u tom trenutku nije bilo previše.

U M.O.R.T. sam se zaljubio još prošlo ljeto kada sam ih gledao na Vrbniku. I prije sam čuo nekoliko pjesama, ali nikako nisam ulovio vremena ili, bolje reći, volje da ih poslušam. Tako je to ljeto na krčkom Vrbniku bila jedinstvena prilika. Ono što M.O.R.T. čini posebnima je to da na studijskim snimkama i live zvuče identično; od vokala preko gitara i bubnjeva. Nepogrešiv nastup, kako intonacijski tako i instrumentalno, u ovom slučaju veliki je plus live izvedbi. Improvizacije su minimalne, a greške nepostojeće i na taj se način, smatram, najljepše može uživati u ovoj glazbi. Ono što će ovakvom nastupu uvijek zabraniti da ga se nazove monotonim ili dosadnim je forntmen John koji svojim nervoznim hodom te neponovljivim ekspresijama lica tjera publiku da pjevaju s njima i osjete tekst u potpunosti. Kroz svu tu gestikulaciju dobiva se osjećaj kao da tekst nastaje u trenutku ili barem kao da se u opet ovom trenutku događa to o čemu su pjesme pisane. Još kada se na to naslaže koji odlična rif na gitari na kojima se i gitarist znao opustiti i zadivljati, dobije se odličan nastup. Zato volim M.O.R.T. i lagao bih kada bih rekao da nisam samo zbog njih došao u Tvornicu Kulture.

Nakon ekipe s mora, legendarni Zagrepčani. Hladno Pivo bilo je gost iznenađenja iako smo svi očekivali da će to biti Kawasaki 3p. I vjerujem da organizatori nisu mogli bolje pogoditi s odabirom gosta iznenađenja. Nakon što su nam prvi dio koncerta svirali nešto manji bendovi, druga polovica bila je za one najveće. Nastup Hladnog Piva bio je upravo rođendanski. Jer kada dođete na rođendane, bilo što da se pušta bit će hitovi. Bit će ono što će svi znati i što će svi pjevati. Zato je ovaj nastup bio upravo rođendanski. Svirali su se samo i isključivo hitovi; neki stariji poput Politike, neki nešto mlađi poput Pitala Si Me ili oni koji su tek izašli iz vrtića kao Ezoterija. Za nastup ne znam koliko je točno trajao, ali svih tih koliko god bilo je ispunjeno plesom, veseljem i pjevanjem.

Foto: Tin Đudajek

Foto: Tin Đudajek

Na kraju Let 3. Uvijek čudni, nikada dosadni kao, uostalom, i ovaj put. Još jedan prekrasan rođendanski nastup gdje su se svi do kraja opustili toliko da je ljude bilo teško istjerati doma. Redom hit do hita koje smo svi unisono pjevali na kojem sam do kraja uspio pojmiti veličinu ove večeri u Tvornici Kulture. Iako je bio jako puno događaja u gradu tog petka, neću puno pogriješiti kada kažem da je ono što se događalo u Tvornici te večeri bilo najveće jer ovoliko velikih imena koji sviraju kao na traci, jedno za drugim i to po redu najveće uspješnice svojih karijera bilo je naprosto nevjerojatno. Mislim da nitko ne može tvrditi suprotno. Da se razumijemo, jako je lijepo otići na samostalan koncert svakog od ovih bendova, ali na ovaj smo način dobili najbolje od najboljega. I to od svakoga benda koji je u petak nastupao. Nije bilo predaha. Jer u tih skoro četiri sata svirke sviralo se možda i najbolje što domaća glazba može ponuditi – bilo to uz M.O.R.T.-ov Plamen Što Kriješ, Nije Sve Tako Sivo Hladnoga Piva ili uz, na kraju, Izgubljene Leta 3.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari