Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Intervju

Romana Nikolić: “Napokon sam napravila rad koji pomiruje sve moje interese u umjetnosti”

10.06.2017. Jelena KovačevFoto: Romana Nikolić

Trenutno je u Galeriji VN postavljena izložba Džungla Romane Nikolić, studentice Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. S autoricom sam razgovarala o razvitku ideje, procesu i konceptu njezinog rada.

Kako je sve krenulo?

Krenulo je poprilično glupo i nevjerojatno. Sjedila sam doma navečer otprilike sat vremena do završetka prijava za izlaganje u VN-u u 2017. godini. Nazvao me kolega iz klase i rekao mi je da se prijavio, a u trenutku kada sam mu rekla da se neću prijaviti (kao na većinu natječaja) jer ne znam što bih, klasika, ništa nije dovoljno dobro, ni sa čim nisam zadovoljna… Tomek me je tako strašno popljuvao i doslovno natjerao da u tih sat vremena prije nešto prijavim. Galerija VN je zahtjevan prostor u smislu da je polivalentan i moraš se tome prilagoditi, tako da nikako nisam imala viziju u glavi da tamo izložim neki od svojih kiparskih radova…  Razmišljala sam što bih, kako bih, i eto u tih sat vremena sam napravila skicu za ambijent, prijavila se i prošla. Kasnije sam onda odlučila da „džungla“ bude i moj diplomski rad.  Teško priznajem, sve zahvaljujući Tomeku.

Je li ovo tvoja prva samostalna izložba?

U principu nije, ali volim joj davati tu titulu. Izlagala sam samostalno do sada dva puta, ali u pitanju su bili manje „ozbiljni“ prostori i koncepti. Da ne kompliciram, izložba u VN-u je moja prva samostalna izložba.

Što predstavlja džungla?

Taj rad mi je izuzetno važan jer je prekretnica u meni. Napokon sam napravila rad koji pomiruje sve moje interese u umjetnosti: fascinaciju prostorom, linijskim crtežom te sve izraženiju potrebu za destrukcijom i umjetničkom gestom. To je prvi rad koji sam od samog početka do kraja napravila promišljeno i s jasnim uzročno-posljedičnim vezama. Do sada to nije bio slučaj. Barem tako mislim. Izuzevši sada kvalitetu rada, on je savršen kraj ovog perioda mog umjetničkog školovanja jer je zaista rezultat sazrijevanja.

nikolić

Foto: Romana Nikolić

Otkuda ti taj motiv?

Paralelno sam se bavila potpuno drugim stvarima u kiparstvu, no motiv tropskih biljaka i džungle razvijam kroz nekoliko godina u mediju grafike. Opsesija džunglama počela je na drugoj godini faksa s linorezima i proučavanjem Rousseaua, a traje još uvijek. Kada sam smišljala koncept izložbe, ovaj postojeći motiv kojim se bavim, po meni, savršeno se uklopio u cijelu priču. Kako je težište ovog rada više na dugotrajnom procesu izrade i na tome kako će rad biti na kraju uništen, motiv koji je doslovan u biti je u drugom planu, jer mi je važniji sam proces i vizualni dojam.

Koji je glavni koncept instalacije?

Radom problematiziram ljudsku dvoličnost. Posjetioce podmetanjem crteža pod noge dovodim u situaciju da se direktno suočavaju i osviještavaju licemjeran odnos, kako prema umjetničkom radu, tako i prema prirodi. Simbolički želim ukazati na ljudski odnos prema okolini/prirodi – gazimo po njoj, iscrpljujemo je, uništavamo do krajnjih granica, a u isto vrijeme joj se divimo, polažemo nadu u nju. Jednako tako na samoj izložbi u isto vrijeme gazimo crteže i divimo im se.

Koliko ti je bitan dobro razrađen koncept u radu?

Sve više… Nekako s vremenom počinjem inzistirati na tome da radovima želim nešto poručiti, počinjem misliti kako je umjetnik važan dio društva čija je zadaća (u nekim idealnim uvjetima) mijenjati i odgajati okolinu, ako ne tako, onda barem ukazati na probleme i postavljati pitanja. Naravno, u tom kontekstu ne isključujem to kako likovno djelo mora prije svega biti likovno kvalitetno, no sama estetika mi prestaje biti dovoljna.

Koliko si radila na ovoj izložbi?

Predugo 😊 Sve sam ručno crtala, a kada se sve zbroji, potrošila sam oko 200 kvadrata crteža i 6 mjeseci života.

U ovom radu spojila si crtež i prostor. Je li to nešto s čim bi htjela eksperimentirati dalje?

Definitivno! Kao što sam već rekla prethodno, ovaj rad je važan jer sam napokon shvatila što i kako želim dalje. On je za mene savršen kraj i početak u isto vrijeme (što bi diplomski rad i trebao biti).

Imaš li uzore i što ti je najbitnije u tvom radu?

Trenutno nemam direktne uzore, a u radu mi je najvažnije da sam ja zadovoljna s njim. Ono što sam naučila na Akademiji je da što god ti kolege, profesori, mama ili baka govorili, prije svega odvaži i slušaj sebe jer ćeš jedino tako doći do nečeg s čim ćeš biti u potpunosti zadovoljan. Ova struka je divna i užasna u isto vrijeme jer nema formule i točnog odgovora. Do točnih odgovora moraš doći sam.

Jesu li u planu novi projekti, što je sljedeći korak?

U planu imam za početak diplomirati, kasnije svašta nešto, ali još ništa nije iskristalizirano. Najbolje da sačekam Tomeka da me nazove prije nekog roka za prijavu (smijeh).

Izložba ostaje otvorena do 17. lipnja.

Komentari