“Rondo” (Kazalište KNAP): Svijet je začarani krug u kojem svi lažu
Kazalište KNAP novu je kazališnu sezonu otvorilo 14. rujna premijerom predstave “Rondo“. Najavljeno kao humoristično, satirično i uznemirujuće seksi djelo koje nemilosrdno secira našu intimu, komad je ipak nešto bljeđa slika svega navedenog. Režiju potpisuje Ivana Peroš, a dramaturgiju Anita Čeko. Glumci u predstavi su Nikolina Ljuboja i Danijel Radečić, gotovo nepoznati široj zagrebačkoj publici, što je naposljetku sasvim solidan potez.
Arthur Schnitzler dramu “Rondo” napisao je davne 1886. godine te objavio 1900. godine u privatnoj nakladi. Nekoliko godina kasnije djelo je postalo dostupno i široj javnosti te se prodalo u nevjerojatnih 40 tisuća primjeraka, da bi ubrzo bilo zabranjeno zbog optužbi za širenje nemorala. Ipak, komad je napokon praizveden 1920. u Berlinu te izazvao snažne reakcije i osudu, a predstava navodno nije niti odigrana do kraja. Uslijedio je sudski spor, a sve optužbe protiv autora, u međuvremenu prozvanog židovskim pornografom, odbačene su. Iako je sud presudio u njegovu korist, Arthur Schnitzler odlučio je uskratiti sva autorska prava na dramu za čitavo njemačko govorno područje, zabranu je četrdesetak godina nakon njegove smrti ukinuo njegov sin. Drama “Rondo” do danas je doživjela brojne filmske i kazališne adaptacije.
KNAP-ova se predstava uglavnom drži originalnoga predloška, uz nužno i spretno provedeno osuvremenjivanje, prvenstveno su tu modernija zanimanja i suvremeni govor likova. Radnja, ako je tako moguće nazvati niz od deset scena koje prate isto toliko ljubavnih parova, relativno je jednostavna. Svaki ljubavni, točnije ljubavnički par pratimo od faze zavođenja do samog ostvarenja seksualnog čina. Ljudi se manje-više (u)poznaju, druže, razgovaraju, seksaju pa rastaju. Seks je stavljen u središte svakog odnosa između likova pa je samim time i glavna okosnica predstave, kako i stoji u originalnom tekstu.
Scene se izmjenjuju vrlo brzo, no odlično su povezane. Glumci se presvlače na sceni, točnije mijenjaju tek dio kostima (npr. sako ili cipele) i tako postaju “novi” likovi. Glumci su i svojevrsni scenski radnici jer pomiču i namještaju scenografiju svake scene, a čine to uz pomoć velikih svijetlih kubusa (odličan kontrast crnoj ispražnjenoj pozornici) koji postaju kreveti, trosjedi, stolci, fotelje… Funkcionalni i praktični kostimi te efektna scenografija rješenja su Igora Dobranića, dok je glazbu skladao Igor Savin. “Rondo” kao glazbena forma podrazumijeva ponavljanje glavne teme u broju pa se ta ideja slijedila i ovdje. Glazbeni brojevi oslikavaju vječno ponavljanje istoga, a sam seksualni vrhunac uvijek je “pokriven” istom melodijom.
“Rondo” je u prvom redu kao tekst namijenjen i naklonjen – glumcu. To remek-djelo stroge forme svojevrsne su stilske vježbe za svakog glumca, jer sva su lica slična u svojoj različitosti – ponovljivo neponovljiva. Mladi glumci iskoristili su potencijal komada te promišljeno donijeli svoje likove. Valja ipak priznati kako je Danijel Radečić igrao spretnije i suverenije (dobre promjene u boji glasa), za razliku od Nikoline Ljuboje koja kao da se potpuno opustila tek pred kraj predstave, a problematični su bili i poneki krivi naglasci glumice. Kako bilo, oboje glumaca lijepo je vidjeti na sceni, jer ne spadaju u stalna lica zagrebačih pozornica za odrasle, što je samo po sebi osvježenje, gotovo i nužna potreba.
Premda je osnovna ideja komada ta da je seks središnji odnos između muškaraca i žene, seks je kao čin, ali i sve ono što ga okružuje, itekako prokazan. Sve one slatke laži, obećanja, pokloni, pažnja pa i moraliziranje izvana slika su širih društevnih odnosa koje svakodnevno živimo – u neistini i nezadovoljstvu. Novinari, profesori, studenti, pravnici, glumci, pisci, dakako političari pa čak i kazališni kritičari – svi lažu! “Rondo”, kao forma i sadržaj, pravog završetka nema, jer se može nastavljati unedogled, i u tome je njegova tajna. Svijet je, prema tome, začarani krug.
Kazalište KNAP novom je premijerom daleko od velikih uspješnica koje smo tamo gledali, no dobilo je solidnu, neopterećenu komornu predstavu, koja će pronaći publiku.
