Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Intervju

Sanijela Matković: “Čitanje nije ni navika, ni kodeks, ni ovisnost…čitanje je potreba”

10.05.2015. Pisci i književnostFoto: Pisci i književnost/Sanijela Matković

Sanijela Matković rođena je 16. studenog 1973. godine u Širokom Brijegu, gdje je završila pučku i srednju školu. Na Teološkom institutu u Mostaru 2000. godine diplomirala je Katehetiku. Živi i radi u Širokom Brijegu. Objavila je zbirke poezije Partitura sna , Otisak srca , Panta Rei.

Vlasta Šafranić (čitateljica): U kojoj godini se javila želja za pisanjem?
Prvi ‘dnevnik’ sam počela pisati s osam godina. Kada su neke od mojih duhovnih pjesama već bile nagrađene. Pisanje je moj način percepcije: Boga, sebe, drugih, svijeta, vremena….

Kruno Šafranić: Koliko vremena dnevno provodite u pisanju poezije?
Ne odvajam vrijeme za pisanje. Poeziju pišem na mobitelu, u notesu, na kompjuteru…

Vlasta Šafranić: O kojim temama volite najviše pisati?
Moja tema je Ljubav, prema Bogu, čovjeku, životu…

Mirela Osmanović Ćupina (pjesnikinja): Da li vam se ikad desila spisateljska blokada i kako ste je riješili?
Ne bih to nazvala blokadom. Ima razdoblja kada nismo nadahnuti. No, zato koristim svaki inspirativni trenutak da nešto napišem. Pa makar samo za svoju dušu.

Mirela Osmanović Ćupina: Ispričajte nam malo o izazovima koji su vas zatekli kada ste izdavali prvu knjigu.
Bilo je to sasvim nenadno. Prije svega neplanirano. No, nakon moje odluke stvari su se jednostavno same od sebe posložile. Od prijeloma do promocije sve je bilo savršeno. Vjerojatno je knjiga naslova „Otisak srca“ i zaslužila takvo što.

Mirjana Pejak (pjesnikinja): Čitajući iz media doznajemo da većina Vaših promocija autorskih djela ima humanitarni karakter. Jeste li do sada imali promocije izvan Bosne i Hercegovine s istom namjenom?
Nastojim svojim radom činiti dobro. Nije to uvijek u homanitarnoj formi. Ali u svakom slučaju dati jedan pozitivan poticaj. Imala sam promocije i u Hrvatskoj. A knjige su već odavno prešle granice EU.

Mirjana Pejak: Čestitam autorici na objavljenim djelima knjige igrokaza i pjesama Otisak srca, zbirci Partiture sna i Panta rei, te duhovnoj zbirci poezije U susret Riječi, a vjerujem da ih ima još mnogo. U svojim djelima kombinirate poeziju i igrokaze, poeziju i priče. Možete li nam reći, da li je sadržaj u djelu, recimo poezija i igrokaz, usko povezan sličnom temom? Kako Vaši čitatelji/gledatelji prihvaćaju Vaš način pisanja/prikazivanja? Što Vi kao spisateljica očekujete od čitatelja/gledatelja svojih djela?
Kao teolog sklona sam duhovnom promišljanju stvarnosti i publika me nekako i najviše definira kroz tu prizmu. Igrokazi su plod mog rada s mladima (zbog njih su nastajali) a istevremeno i rada s glumcima, koji prenose posebnu energiju i inspiraciju. Moji dramski komadi i poezija se prožimaju. Kao što je rekao jedan od recezenata fra Ante Marić „Ne znaš jesu se pjesme pretočile u priču, ili je priča izrodila stih?!“

Kruno Šafranić: Kako je nastala vaša zbirka duhovne poezije i igrokaza Otisak srca?
Prva knjiga je nastala kao pisani oblik predstava uprizorenih u razdoblju od 2000. – 2010. Dakle nakon što ih je javnost pogledala, odlučila sam ih prezentirati i u pisanoj formi.

Kruno Šafranić: Što nam možete reći o vašoj zbirci poezije Panta Rei?
Panta Rei je svjesni odmak od jedne forme poezije, pa i emocije. Jedan posve novi poetski izričaj.

Kruno Šafranić: Kako je nastala vaša knjiga Partiture sna?
To je zbirka jednom muškarcu i o jednom muškarcu. Predložak za čeznuti san, pretočen kroz 38b stihova i jednu kratku priču.

Kruno Šafranić: Planirate li napisati roman?
Postoji već napisan roman. No, vidjet ću kroz izvjesno vrijeme hoću li ga objaviti.

Mirela Osmanović Ćupina: Koje mjesto želite posjetiti, a niste do sada uspjeli?
Pariz.

Matilda Mance (književnica): Kojeg književnika ili književnicu bi rado pozvali na ručak ( večeru ) i razgovor?
Miru Gavrana.

Kruno Šafranić pita: Jeste li osvojili koje književne nagrade?
Nisam. Bila sam u užem izboru za nekoliko njih u BiH i Hrvatskoj.

Mirela Osmanović Ćupina: Koliko su vam važna imena likova u vašim knjigama? Da li birate imena koja vam se sviđaju ili kako zvuče ili po njihovom značenju?
Zanimljivo pitanje – zahvaljujem. Likovi su uvijek povezani s konkretnom osobom. Te uglavnom nose i imena tih osoba.

Matilda Mance: Da li biste sada, nakon proteka vremena od izdavanja romana, priče ili pjesme nešto u njima mijenjali?
Ne bih. Moje je nepisano pravilo, da nikada ne mijenjam ono što napišem.

Mirjana Pejak pita: Što biste preporučili/savjetovali mladim autorima s obzirom, da u svom stvaranju često pišete poeziju s duhovnim temama?
Mladima često poručujem (pa i ovom prigodom) da ne budu „copy paste“. Bog nas je stvorio kao unikate. Stoga je mudro prepoznati (spoznati) svoj poziv i živjeti ga.

Vlasta Šafranić: Šta mislite kakva je budućnost čitanja/pisanja?
Čitanje (barem za mene) je potreba, čeznuće..za novom misli, riječi… Istina u zadnje vrijeme se nameće komercijalni stil pisanja i izdavaštva… s graničnim temama. Čitanje nije ni navika, ni kodeks, ni ovisnost…čitanje je potreba.

Vlasta Šafranić: Imate li kućnog ljubimca?
Nemam.

Kruno Šafranić: Gdje vas možemo čitati u virtualnom svijetu?
Na mom facebook profilu: https://www.facebook.com/pages/Sanijela-Knjige/512422568834674

Komentari