Seine + Koala Voice (KSET): Novi album Seinea čekat ćemo kao ozebli sunce
Ako ste kalkulirali hoćete li ili nećete doći na Seine u KSET pa se ipak odlučili za manje alternativne aktivnosti, moglo bi vam biti žao. Zbog ovakvih večeri uopće vrijedi biti uporan s tim odlaženjima na koncert. Nekad će piva biti bolja od benda, ali nekad će bend biti tako dobar da će se žeđ pojaviti tek kad se oni uklone s pozornice, a iz zvučnika krene neki Repetitor. Baš je tako bilo sinoć.
Koala Voice, Kate Pierson meets The Strokes
Iako je domaća publika imala dovoljno prilika da čuje Koala Voice, između ostalog i na ovogodišnjem INmusicu, ovo je bio prvi put da sam ih slušala. Riječ je o bendu koji me već na prvu dobio s nekim šarmom koji inače imaju oni silni bendovi što ih se dovodi k nama u sklopu Indie emo naočale gigova u Močvari. Baš kao i ti bendovi, i Koala Voice dolaze sa zapada, iz daleke Europske unije, “zemlje iz sna”, Slovenije. Mi je smatramo dijelom svoje regije, ali čini se da je generalni konsenzus da razmjene između hrvatske i srpske scene funkcioniraju puno bolje nego one sa slovenskom. Njima je puno prirodnije zavrtjeti hrvatsku pjesmu na radiju nego nama slovensku.
Postoji neuvjerljiva jezična i jaka kulturna barijera. Njihova je scena uvijek bila korak ispred, a njihove izdavačke kuće sklonije rizicima. Ako vas već zanima što se događa preko te granice, Koala Voice je dobar uvod u današnju slovensku indie scenu. Primjera radi, njima je zadnji album “Wolkenfabrik” producirao lik koji je, između ostalog, producirao i Coldplay. No na stranu svi ti luksuzi, od ovih se mladih ljudi može učiti. Prvo, imaju vrlo eklektičnu muziku koju su kritičari pokušali opisati kao indie-punk, pop i disco, a zapravo je oblik alternative svim tim žanrovima, da ne kažem post. Manca Trampuš je front-woman ove četvorke.
Potpomognuta izvrsnom ritam sekcijom koju čine braća Prašnikar, Miha na bubnjevima i nevjerojatni Tilen na basu, te gitaristom Domenom Donom Holcem, Manca upravlja ozračjem kluba. Svaka nova pjesma zvuči sve bolje, a njihova energija raste bez obzira na tromost publike. Mancin se ‘vokalni raspon’ kreće od govorenja koje na mahove zvuči i izgleda kao repanje do vrištanja u rangu Kate Pierson i Nece Falk.
Seine, two-piece masterpiece
Koala Voice su do kraja svoga seta uspjeli pokoriti KSET, ali najbolje je tek uslijedilo. Čini se da je od posljednjeg nastupa u KSET-u Seine od trija postao duo. Uz Ščapeca i Mekotanovića na stageu se pojavio samo još jedan laptop. Gledajući taj nastup mogli ste pomisliti da neki bendovi pretjeruju s brojem članova u bendu. Znate kako nekad bendovi kada mijenjaju članove jednog gitarista moraju zamijeniti dvojicom? I još uvijek ne bude isto. Dobar muzičar može vrijediti za dvojicu, pa i trojicu. Jučerašnji je koncert slika i prilika toga što znači biti majstor svoga zanata. Kad pred sobom imate fantastično uigrani dvojac, zaboravite na sve te neodsvirane bas linije kojih se sjećate s albuma.
Seine je ljeto proveo svirajući po vani, a sad se sprema na još jednu europsku turneju. Ovaj im je koncert došao kao pozdrav Zagrebu i podsjetnik da pripremaju novi album na proljeće. Prvi je dio koncerta bio posvećen prvoj fazi benda i albumu “Sno Sna”, a drugi baš tom novom albumu. Ako ćemo suditi po jučerašnjem nastupu, bit će to jedan od najiščekivanijih albuma 2019. Seine je u relativno kratkom roku svojim promišljanjem muzike i scene koja ju promovira te strpljivim ulaganjem u njezinu kreaciju uspio prešišati većinu lokalnih bendova. No njihova je snaga primarno u tome što im glazba proizlazi iz igre dva klasična instrumenta od kojih su ovi majstori napravili zvijeri.
Koncert nije imao slabih trenutaka. Ne znam reproducirati informacije o tome koliko je trajao i kojim su redom išle pjesme, niti kako su se zvale, ali znam da su Seine u svakom trenutku imali našu pozornost. Držali je svojom međuigrom, samim pristupom, vokalima, tekstovima ili zvukom, svima su nam održali lekciju o tome kako je nekad jedan par očiju i ušiju premalo za potpuni doživljaj.
