Istaknuto
06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

03.12.2017.

Gospođice iz Avignona smatraju se jednim od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih radova u umjetnosti 20. stoljeća. Povjesničari umjetnosti već se desetljećima bave misterioznim pogledima ženskih likova i njihovim revolucionarnim oblikovanjem kojemu su prethodile brojne Picassove skice i prepravke...

Film

Skriveni nagoni pod zaključanom sobom (“The Beguiled”, S. Coppola)

16.11.2017. Katarina Zrinka ŠarićFoto: ZFF press / "Opčinjen"

Gotovo ništa nije otkriveno u životu mladih djevojaka čija se jednostavnost svakodnevnog učenja postepeno poremeti nenadanim posjetom. Uhvaćen je kratak segment prije njegove pojave, slika zelenila kroz koje prodire sunce te blago dječje pjevušenje popraćeno ritmičnim koracima. Preko samo dva motiva uvedeni smo u priču koja počinje dolaskom ranjenog vojnika Johna McBurneyja (Colin Farrell) u školu za djevojke koju vodi Martha Farnsworth (Nicole Kidman) u Virginiji tijekom građanskog rata u Americi, čija pojava postaje povod za izljev potisnutih emocija.

Sofia Coppola voli putem manjih detalja postaviti ton filmu, tako je vijorenje čipkastih bijelih zavjesa na laganom vjetru sukladno nevinim djevojkama koje se ustrepere u dodiru sa strujom jačom od njihove. Sve što nam redateljica otkriva ne izlazi iz granica njihovog vrta, njihovog svijeta. Češće dobivamo dojam kao da se njihovi koraci promatraju iz daljine, iza stabala, iza ograde, ali time se pojačava uokvirenost njihovog izoliranog svijeta. Kao što ni one nemaju dodira s vanjskim svijetom niti s ratom koji se nedaleko odvija, tako ni nama nisu dostupni uzdasi zraka.

Sterilna adaptacija

Sve je zatvoreno u jednu malu sredinu koja će ubrzo biti uzdrmana, pojavom okidača te dopuštenjem da se povuče. Sa svojim prijašnjim filmovima, gdje se Scarlett Johansson u Izgubljeni u prijevodu ograđuje od ostatka svijeta, tek sigurno promatrajući svijet s prozora, sklupčana u svojoj sigurnosti, ali goreći od zakopanih osjećaja, te Marie Antoinette koja u nepoznatome traži sigurno tlo od svijeta kojeg ne poznaje pa do pet djevojaka koje žele van, a zatvorene su u prisiljenu sigurnost (Samoubojstva djevica), Coppola do savršenstva izvodi svoju vještinu izgradnje izolacije i sigurnosti svojih likova koja se do temelja razara.

Opčinjen, film Sofie Coppole za koji je dobila nagradu za najboljeg režisera na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, adaptacija je istoimenog romana Thomasa P. Cullinana. Godine 1971. s Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi snimljen je film istog imena. Dok je adaptacija Dona Siegela iz prošloga stoljeća prljava i nasilna, u kojoj ništa ne ostaje neprešućeno, čak se pojavljuju i kratki unutarnji monolozi likova kako bi nam njihove misli postale što jasnijima, Coppolina adaptacija je gotovo sterilna. Svaki pogled lika ostavljen je našoj interpretaciji, svaki pokret je odvažan, ali tih, a kulminativni događaj se ne prikazuje. Dobivamo samo trenutak poslije, čak se ni pila u sjeni ne pojavljuje, kao što je to u prijašnjoj adaptaciji prikazano.

opcinjen

Foto: ZFF press / “Opčinjen”

U prostoriji glazbenih instrumenata leži ranjeni vojnik John McBurney, a kao magnet privlači potisnute nagone koji se ostvaraju pod zaključanom sobom. Svakodnevne obaveze djevojaka, od predavanja do večernjih molitvi, ne prekidaju se svjesnom pojavom muškarca u njihovom prostoru, ali već prvim danom od njegova dolaska pojavljuju se značajne promjene u ponašanju djevojaka, od novih broševa i ljepših haljina do kratkih odsutnosti i bijega u zaključanu sobu gdje suptilno kradu pokoju laskavu riječ ili poljubac.

Trenuci između događaja

Gotovo naturalistički se otkriva biološka potreba koju su djevojke potiskivale u svojoj izoliranoj zajednici. Učiteljica Edwina (Kirsten Dunst) dobiva posebnu naklonost u vojniku koji joj daje svoje razumijevanje, a daje ga i jedanaestogodišnjoj djevojčici koja ga je pronašla, koja traži tek razigrani razgovor i prijateljstvo od muškarca, dok Alicia (Elle Fanning) zahtjeva posebnu naklonost svojom novootkrivenom seksualnošću koju spremno daje. McBurney opreznije ulazi pod Marthin oklop, dižući ga prozivanjem njezine neovisnosti i snage, kako bi je tek satrao upravo u kratkim odsutnostima njezine neovisnosti i snage.

Colin Farrell vješto izaziva naklonost svih djevojaka, ali i gledateljima diskretno daje dojam pozitivca koji dolazi iz vlastite izolacije, iz rata, iz nedostatka ženske nježnosti te postaje opčinjen pojavom tolike blagosti, ali i posebnosti karaktera koje mu ove žene otkrivaju. Ovo nije priča o muškom svijetu i njegovoj kastraciji ili o incestima i ženskom nepovjerenju prema muškarcima, kao što je to u adaptaciji iz 1971. godine. Coppola želi naglasiti one trenutke između događaja koji pokreću priču.

U češljanju duge plave kose, u čekanju, zajedničkom dodavanju zdjele gljiva na posljednjoj večeri, u prirodi koja je glasnija od misli djevojaka, u duhovnoj odsutnosti Elle Fanning na predavanju francuskog, u uznemirenosti Kirsten Dunst kada po prvi put napusti vojnikovu sobu, u jasnim pogledima koje Nicole Kidman toliko sadržajno izvodi, jedan kratki prikaz njezinih kimajućih očiju otkrivaju više o priči nego same riječi. Coppola izbjegava riječi jer se oslanja na čula gledatelja, oslanja se na naše tumačenje motiva i detalja koje polagano te s izvrsnom gradacijom priče otkriva.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(9 votes, average: 3.667 out of 5)

Komentari