“Sloboda” (Nina Romić): Uranjanje u slojeve emocija
Tri, dva, jedan, spremite se na uranjanje u svijet Nine Romić u kojem se isprepliću svijetle i tamne nijanse, žarke boje i mrkli mrak. Iako odlazimo na velike dubine, ovaj uron bit će nam iznimno lak i oslobađajući. U prvim metrima zarona zamislit ćemo Šumu koja će nam se učiniti nevjerojatno stvarnom uz pomoć Romićinih onomatopejskih slika. Tirkiz, šuštanje vode, lepet krila leptira, sve to dočarat će nam prva pjesma. Nakon što smo spokojno prošli prve metre zarona, hvata nas prva navala panike. Preispitivanje dolazi u obliku pjesme Ti si a nisi. Panika se stapa s adrenalinom i rezultat toga jedna je izvrsna žestoka rock pjesma. Nakon toga odlazimo u jedan mračniji segment urona gdje nas čekaju dvije komplementarne pjesme koje izvrsno nadopunjuju jedna drugu. Ništa u meni uvod je u pjesmu Čime se hraniš s pamtljivim refrenom i porukom “Rasti, rasti”.
Nastavljamo u nimalo optimističnom tonu stihovima “Uronimo u bazen bez nade” i “Ovog puta nema dalje”. Ovaj čemer donosi nam pjesma Tinta koja nije lagani zalogaj za emotivno nestabilnije osobe. Kad smo dotakli dno, vraćamo se na površinu. Pjesma Svjetla tekstualno se nadovezuje na prethodnu preispitivanjem identiteta nakon prekida. “Ostajem sama, ostajem gola, bez imena”, stihovi su koji se zahvaljujući rockerskom aranžmanu ipak ne čine tako bezizlaznima. Nakon što smo preispitali vlastite osjećaje i odnose na samome dnu, vraćamo se sve brže površini.
Romić nam je za srednji dio izrona odabrala set od dvije vrckaste pjesme s malo ska zvuka i ponešto reggae elemenata. Naslovi pjesama su Oblaci i Crno. Tu je već izvjesno da je površina blizu i istinski uživamo u tom neprocjenjivom iskustvu. Nažalost, pri kraju smo, površina se nazire. Ta se pjesma slučajno i zove Sad kad je gotovo, vokalno je superiorna, a i instrumentalni dio je čaroban. Ovom pjesmom probijamo površinu, hvatamo zrak i ponosni smo na naš pothvat. Zadnja stvar, ujedno i naslovna, Sloboda, upravo je logičan završetak ovog adrenalinskog izazova kojeg nam je Romić servirala. Za kraj nam je pripremila pravu malu zabavu koja nas zvukom vodi na ulice Dublina na najsunčaniji dan u godini.
Ono što nas je Romić naučila je da tekstovi na hrvatskom ne moraju biti klišejizirani i da mogu zvučati moderno i svjetski te da nas upravo zbog toga i mogu pogoditi u žicu. Donijela nam je indie zvuk, prilagodila ga sebi te nam ga pružila u jednoj zaokruženoj priči kroz razne slojeve emocija, od beznađa do euforije. Slušanjem njezinog albuma dobili smo i besplatnu ulaznicu u galeriju jer se u svakoj pjesmi otiskuju razne boje, motivi, scene, emocije. Tko je jednom platio ulaznicu za uron Nine Romić, poželjet će ga opet, i opet.
Promocija albuma je 24. svibnja u Tvornici kulture.
