Smrt kreču, sloboda muralima!
‘Slučaj umaškog murala’, ‘Izbrisao mural s tri prsta koja nabrajaju’ te ‘Čuvar morala i murala’ neki su od naslova koji su prošloga ljeta punili naslovnice naših medija, kada se govorilo o Indirektu. Oni su bili povezani s muralom Mirona Milića čija je poruka bila recikliranje, a sporna tri prsta koja koja nabrajaju “Reuse, recycle, reduce”. Mural je radi ideoloških pitanja koja još more društvo maknut, iako je nastao na festivalu koji želi brisati granice koje na s godinama dijele i ljudima približiti ljudskost kroz osnovna osjetila.
Festival koji se vodi krilaticom svjetionika nezavisne umjetnosti, svake godine uz glazbeni program poseban dio posvećuje renomiranim umjetnicima domaće street art scene. Od 17. do 18. lipnja u art dijelu ovogodišnjeg Indirekta pojavljuju se nova imena koja su već ostavila traga u hrvatskoj kulturi; Eugen Varzić, Sebastijan Dračić, Klarxy, Jan Sedmak i Merlo de Graia.
Eugen Varzić akademski je slikar iz Istre, za svoj posao živi i predstavlja svoj rad u inozemstvu, ali i kod kuće. Također organizira humanitarne aukcije i projekte kojima razvija kulturno- umjetničku scenu Poreča, ove godine i Umaga. Uz slikarstvo se bavi i ilustracijom, dizajnom, fotografijom, kiparstvom i dokumentarnim filmom.
Sebastijan Dračić prvi put stiže na Indirekt kao akademski slikar i dobitnik brojnih nagrada. Željko Kipke, renomirani umjetnik, opisao je njegove slike kao metafizičke prostore bez prisustva čovjeka, a kad je prisutan, u proporciji insekta.
Prva dama umjetničkog segmenta festivala talentirana je ilustratorica i studentica Klara Rusan Klarxy koja je svoj rad razvijala na studentskoj razmjeni u Vilniusu, a nakon završenog preddiplomskog studija u godini „radne pauze“ napravila je dvije manje izložbe u zagrebačkim kafićima, nekoliko naslovnica za izdavačku kuću Faktura i više malih projekata. Budućnost možda donosi studij u inozemstvu, uz rad na sebi kao osobi i „umjetnici“.
Iz Italije, Trsta dolazi Jan Sedmak čija se ljubav prema umjetnosti rodila u listanju djedove kolekcije stripova o Linusu i družini. Oko jedanaeste godine odlučuje učiti crtati i od tada provodi dane s papirom i olovkom u ruci. Diplomirao je na Državnom institutu za umjetnost, živi i radi u Trstu kao freelancer ilustrator.
Posljednji je Umažanin Merlo de Graia, službeni fotograf od samih početaka festivala. Njegove fotografije prenose poruku kroz čisti minimalizam, ali i krše kompozicijska pravila. Dosad je odradio dvije samostalne izložbe i sudjelovao na desetak skupnih. Kada mu je dosta svega odlazi u svoj stvaralački svijet puniti baterije.
