Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Izvedbene umjetnosti

Smrt u Veneciji: Strast, opsesija, prolaznost, smrt

14.09.2013. Martina Marasović

Smrt u Veneciji, predstava berlinskog kazališta Schaubuehna am Lehniner Platz. Režirao ju je Thomas Ostemeier, njemački redatelj, a predstava je nastala prema noveli njemačkog nobelovca Thomasa Manna.

Pisac Gustav von Aschenbach bježi od svoje sumorne okoline i samodiscipline u Veneciju. Ondje susreće četrnaestogodišnjeg dječaka Tadzia. Radnja se nastavlja odvijati buđenjem neobičnog osjećaja zainteresiranosti pisca za dječakom i nastavlja se neobičnom strašću i žudnjom za istim. Pisac u dječaku vidi utjelovljenje svoje inspiracije i mašte. No, sama žudnja i strast za Tadzion, pretvaraju se u neobuzdanu opsesiju.

Foto: zkm.hr

Foto: zkm.hr

Gustav kroz predstavu pjeva tragične Kindertotenlieder Gustava Mahlera uz klavirsku pratnju Tima Kreusera. Njima daje tumornu, ali i stravično odličnu atmosferu samoj predstavi. Još jedna od neobičnosti Smrti u Veneciji jest definitivno uloga videoumjetnika Benjamina Kriega koji kamerom prati glumce tijekom predstace. Slike kamere se projiciraju uživo na velikom platnu. Na samom platnu se prikazuju neprimjetne radnje, kao što su razmjene pogleda Gustava i dječaka. Na taj način platno i ideja snimanja daju jedan veliki značaj predstavi.

Foto: zkm.hr

Foto: zkm.hr

Tadziove sestre Martina Borroni, Marcela Giesche i Rosabel Huguet predstavljaju razigrane djevojčice odjevene u mornarske haljinice, kao i haljine zakopčane do grla. Pretkraj predstave doživljavamo preokret iznenađujućim, scenski fantastičnim činom gdje sestre plešu dok golemi konfeti od pepla prekrivaju pozornicu. Njihova gola tijela koja se kreću poput duhova kroz konfete u pratnji glasne, brze i neuhvatljive glazbe prikazuju prolaznost, smrt, opsesiju i strast – sve ono što gledamo kroz predstavu.

Foto: zkm.hr

Foto: zkm.hr

Dubravka Vrgoč nam je dala do znanja kako će predstave ovogodišnjeg svjetskog festivala izaći iz granica okvira dosadašnjeg kazališta, a s prvom predstavom festivala možemo definitivno shvatiti o čemu je govorila.

Komentari