Špancirfest 2014: Urban je disco, a Šerbedžija je nostalgični romantik
Treći dan Špancirfesta, 24. kolovoza, bio je zasad najposjećeniji dan festivala, čemu organizatori uvelike mogu zahvaliti pristojnim vremenskim uvjetima. Pozornicu na Stančiću preuzeo je, nakon otkačenog zbora i anarhističkih bubnjara, slavni kazališni i filmski glumac Rade Šerbedžija, sa svojim pratećim bendom Zapadni kolodvor, a dočekao ih je prepun trg (što je bilo i za očekivati).
Šerbedžijina pjesmarica je raznolika, od uglazbljene poezije do narodnih pjesama, ali njegov je glumački šarm i u koncertnom nastupu njegov glavni adut. Bend je šarolik, ali je osnovna ideja da u svom zvuku bude što više akustičan i arhaičan, uz tonove violina, kontrabasa, harmonike i drugih instrumenata.
Šerbedžija je već jednom nastupao na Španciru, tada u pratnji gitare i violončela, a taj se koncert održavao u dvorištu Županijske palače i bio je mnogo intimnijeg karaktera. Jučer je tamo igrala predstava Međuigre 0-24 Zijaha Sokolovića, a Šerbedžija je bio na Stančiću jer je prostor ipak mnogo veći i prima više publike (a zainteresiranih zasigurno nije manjkalo). Nažalost, na ovom sam koncertu bio samo nekoliko pjesama, jer se, unatoč divnom muziciranju i poeziji, nisam mogao koncentrirati na izvedbu, kraj žamora brojnih ljudi na trgu i nekoliko ugostiteljskih objekata, pa sam požurio na Stari grad, gdje su 2Cellos već počeli sa svirkom.
2Cellos su jedna unikatna koncertna atrakcija i hvalevrijedan hrvatski izvozni proizvod, kao i dobar primjer mladima (ali i starijima), što se sve može učiniti, ako se uloži dovoljno vježbe i truda. S obzirom na popularnost koja im je naglo došla, ne čudi da je koncertni prostor kod Starog grada bio gotovo posve popunjen, a ni to da su mnogi platili ulaznicu samo zbog njih, ne ostavši na Urbanovom koncertu.
No, koliko god violončelisti bili kvalitetni, zanimljivi i atraktivni, po mojem mišljenju, spektakl nisu napravili (iako su se silno trudili to postići). Uopće ne moram spominjati koliko dečki odlično sviraju (kao i bubnjar, koji im se pridružio na nekoliko pjesama). Uz to su i skakali po pozornici, zbijali šale, vidjelo se da su uložili ogromnu količinu energije u nastup i stvarno su bili simpatični. Ali unatoč svim „njihovim“ hitovima, koncert mi se činio mlakim. Pogledam oko sebe, a sve je ravno, nitko u publici nema ruke u zraku, ne skače, pleše ili barem cupka u ritmu. Na kraju se samo čulo, nakon sat i 20 minuta svirke, kako je svima bilo malo prekratko. Ostaje samo da vidimo kako će se njihov projekt razvijati dalje, odnosno mogu li svoj repertoar (studijski i koncertni) s vremenom osvježiti i unaprijediti.
Nakon Cellosa, trebalo je pričekati 40 minuta da počne Urban, a mogli smo ih kratiti jedino ispijanjem razvodnjenih piva. Kad su se Urban i njegova Četvorka popeli na stage, dočekala ih je vjerojatno najveća publika ikad u Varaždinu (zahvaljujući prethodnom dvojcu), ali se do kraja ta brojka uočljivo prorijedila, zbog toga što je koncert završio u jedan u noći, a i zbog toga što je tada već bilo poprilično hladno. No, na stranu vrijeme, Urban & 4 održali su fantastičan dvosatni koncert, koji je bio pravi melem za sve glazbene sladokusce.
Prateća četvorka je skupina odličnih glazbenika, vrhunski uigranih, kojima Urban suvereno dirigira, i ne znam koji bih glazbeni trenutak prije istaknuo – uvod u Ako se napijem do smrti, solažu na gitari u Odlučio sam da te volim, ili pak Urbanov solo na usnoj harmonici u završetku iste pjesme. Ili pak impresivnu zvijer od pjesme, Aroma satanica, s čijih su gotovo 15 minuta završili regularni dio koncerta, a u koju je Urban uspio ubaciti i tranzistor. A možda i bis, koji je počeo akustično, sa Svijet za nas, na što se nadovezao Robot, a sve je završilo bajkovito s Astronautom. Prvi put sam uživo čuo i novu pjesmu, Sutra ćemo pričati, koja me istinski oduševila, a njen tekst je možda najbolji nesvakidašnji opis svakidašnjice jednog prosječnog bračnog para. Čuli smo još jednu novu pjesmu, za koju sam pronašao da se zove Kada se voda povuče (trebala bi biti najavni singl novog albuma), koja me također oduševila pa moram primijetiti da Urban, iako je oduvijek bio zanimljiv, intrigantan i kvalitetan tekstopisac, svoj zanat čini još boljim, upečatljivijim i uvrnutijim.
Cjelokupnom dojmu doprinijela je i odlična rasvjeta, koja je pogodila ambijent svake pjesme, kao i sam stage, jer se ova petorka čini predodređenom za ovakve svirke. Iako prvih par pjesama razglas i nije bio najbolje uštiman, ubrzo se to popravilo, pa se na kraju tih početnih poteškoća nitko nije ni sjećao. U sjećanju će ostati Urbanovom specifičan smisao za humor i komunikacija s publikom, njegovi fantastični plesni pokreti (disco je živ!), odlična setlista i vrhunska svirka jednog od najboljih hrvatskih glazbenih kolektiva trenutno. Nakon ovog koncerta jedino preostaje željno iščekivati novi album i buduće koncertne susrete s Urbanom i njegovom Četvorkom, kao i vidjeti hoće li tko biti bolji u ostatku programa Špancirfesta.
