Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj – Špancirfest 2016. (5. dan): Fenomen zvan Manu

24.08.2016. Filip KušterFoto: facebook.com/spancirfest

Peti dan španciranja donio je vjerojatno najveće značenje i priznanje u povijesti festivala. Naizgled običan utorak, u sumrak ljetnih vrućina i dolaska više noćnih sati, pretvorio se u spektakl koji može prirediti čovjek koji je predodređen da nastupa na festivalu dobrih emocija. Manu Chao je velikan glazbene i anti-globalizacijske scene, često aktivan oko aktualnih društvenih zbivanja, predmet je obožavanja mnogih. Svojim dolaskom na Špancirfest potvrdio je sve ono što se za njega od prije znalo. Kralj nije dobio krunu, ali sam je bio kruna lijepog projekta i konačne kulminacije kroz čitavih osamnaest godina festivala.

Krenimo redom, jer dan nije započeo Manuom već nizom uličnih programa koji su toliko specifični za Špancir. Po ulicama su svirali The Keys, The Backbeats i Jesters, a sunčano i vjetrovito vrijeme privuklo je ljude u grad kao da je vikend ili praznik. Cijeli se dan i činio kao praznik, što zbog dolaska važnog gosta, što zbog opuštene atmosfere koju su kod parka Vatroslava Jagića podizali The Quartet. Kod zdanja vile Bedeković našlo se vremena i za smijeh s ekipom iz Studija Smijeha predvođenih Vlatkom Štamparom i Marinom Orsag. Variranje između ozbiljnih tema (dan prije nastupao Zijah Sokolović sa svojim „Međuigrama 0-24“) i stand-up komedija nije ništa novo za festival, već je duži niz godina više pravilo nego iznimka.

Foto: facebook.com/spancirfest

Foto: facebook.com/spancirfest

“Čujemo li se ili je Manu jači?”

Slovenac Vlado Kreslin svirao je na Kapucinskom trgu za nešto smireniju ekipu koja je odlučila da preko tjedna nema smisla ludovati i trošiti energiju, dok se u Kraljevskoj zoni Varaždincima predstavljao zagrebački Picksiebner. U mješavini rocka i bluegrassa, folka i chansone probali su parirati Manuu s druge strane bedema. Okupilo se i na njima dovoljan broj ljudi za nešto drugačiju feštu, a vokal i banjo majstor Zoran Perić pitao je okupljene: „Čujemo li se ili je Manu jači?“. Naime, oba koncerta počela su u isto vrijeme, točno u 22 sata, što mi se čini i malo nepošteno prema Picksiebnerima koji su bez problema mogli početi sat ili dva ranije. U tom slučaju sigurno bi i oni imali kojeg čovjeka više te ne bi trebali između pjesama slušati gromoglasno pljeskanje s druge strane. Ipak, to su neke boljke koje su na ovakvoj vrsti festivala i međusobnih preklapanja česte i logistički nužne.

Bend koji je dobio priliku biti predgrupa predgrupe zove se Mnogi drugi i nisu ostavili najbolji utisak. Počeli su u onom najranijem terminu, bilo je svega desetak ljudi ispred pozornice i mnoge nisu zaintrigirali da uđu u koncertni prostor, već se sve promatralo iz sigurne udaljenosti. Vokal se činio nezainteresiran, možda i razočaran brojem ljudi, ali sama čast nastupanja prije velikog Baska trebala bi biti razlog za nešto pozitivniji pristup. Možda glavni razlog leži u tome što ne sviraju nimalo srodnu glazbu koja je slijedila nakon njih. Publika se tako nije mogla ni rasplesati, a ni zapjevati zarazne reggae/punk/ska refrene.

Foto: facebook.com/spancirfest

Foto: facebook.com/spancirfest

To je bila više stvar pogrešnog žanrovskog odabira pa se zato činilo da je bend nakon njih izašao s više entuzijazma. Kako i ne bi kada su pred nama stajali opijeni Zadrani koji znaju svoj zanat. Postolar Tripper imao je ispred sebe sat vremena u kojem su trebali pripremiti ljude za zvijezdu festivala. Na njima se već okupilo par tisuća ljudi koji su znali i Natašu, Tužnu priču o selu i Uno, due, tre. Nije bilo problema s pjevanjem, plesanjem i kontroliranim naguravanjem. Dečki su zabavni i otvoreni, s njima smo dozivali Manua koji je dobivao masažu u backstageu, a za kraj su odlučili stati Na rubu ponora. Odličan izbor predgrupe, a uz splitski Stillness i jedini mogući u Hrvatskoj.

Aktivizam na razini

Kazaljke na satu pomaknule su se točno na brojku deset, kada su gitarist Madjid, basist Gambeat i bubnjar Teboul izletili na pozornicu pred osam tisuća i započeli pjesmu koja se pretvorila u Que paso que paso. Erupcija oduševljenja dogodila se konačnim izlaskom Manu Chaa koji je u ruke uzeo akustičnu gitaru i skoro trosatno druženje moglo je početi. Svako tko je bar jednom prisustvovao njihovom koncertu mogao je znati da ti za ovakve događaje treba podosta energije i zaluđenosti glazbom. Rock, punk, reggae, ska, world, jazz, latino i ostali žanrovi prisutni su u repertoaru pjesama koje idu od „Clandestino“ kao prvoga pa sve do „La Radioline“. Sve pjesme liče jedna na drugu, drže se isti ritmovi i ide se do krajnjih granica ljudske izdržljivosti i prkosa.

Foto: facebook.com/spancirfest

Foto: facebook.com/spancirfest

Manu i ekipa proveli su par dana u okolici Varaždina te naučili neke riječi hrvatskog jezika pa se tijekom koncerta i između pjesama (koje gotovo nikad nisu prestajale) moglo čuti simpatično „dobra večer“, „hvala“ i „Varaždin“. Negdje na sredini koncerta tijekom izvedbe mješavina pjesama El Hoyo, Panik Panik i Clandestino na pozornicu su se popeli aktivisti te raširili veliki transparent na kojem je pisalo „Refugees Welcome“. Manu je time još jednom dokazao koliko je velik, a publika nije prestajala pljeskati i odobravati potez koji je bend zajedno s aktivistima učinio.

Ne znam kada sam zadnji puta vidio prostor ispred PAN pozornice ovoliko popunjen, pogotovo od vremena kada se ulaz naplaćuje, ali ovo je dokaz kada se hoće i želi, da se može učiniti usluga publici i izvođaču. Uživale su tisuće ispred Manua, vidjelo se da uživa i on zajedno s bendom, a teški i umorni koraci nakon koncerta bili su najbolji pokazatelj čemu smo svjedočili u baroknom gradu. Danas je na rasporedu nešto manje zahtjevan dan. Atomsko sklonište svirat će u Kraljevskoj zoni, The Frajle na Kapucinskom trgu, a ostatak svirača možete pronaći diljem varaždinskih ulica. Festival je doživio svoj vrhunac, ali to ne znači da se ostatak mora predati već je to dobar izazov i pitanje „Tko može bolje?“.

Što misliš o ovome festivalu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.400 out of 5)

Komentari