Istaknuto
19.07.2018.

Tri autorska projekta, jedna opera, jedan mjuzikl, praizvedba jednog suvremenog hrvatskog teksta i uprizorenje jednog klasičnog naslova - to su najbolje predstave u sezoni 2017./18. koje se izdvajaju po svojoj kvaliteti, originalnosti, izvrsnoj režiji i glumačkim ostvarenjima.

18.07.2018.

Prošle godine počeli smo praksu filmova i albuma starih deset godina, tako i ove nastavljamo s filmskim naslovima, ovaj put iz 2008. godine.

Film

Sterilni realizam i patnja (“Godless”, R. Petrova)

16.12.2017. Adnan BajrovićFoto: facebook.com/godless.bezbog/

Godless dugometražni je prvijenac bugarske redateljice Ralitze Petrove koji možete pogledati u sklopu drugog Artekino festivala. U malom, zimom okovanom, bugarskom gradu upoznajemo Ganu, socijalnu radnicu koja vodi računa o starim i oboljelim ljudima. Ona od potonjih krade osobne karte te ih prodaje zajedno sa svojim dečkom. Njen odnos s majkom, dečkom i drugima u potpunosti je hladan te ga nekako podnošljivim čini jedino njena ovisnost o morfiju. No, kada se kod nje razvije određena empatija prema jednom starcu o kojem se brine, nastaju problemi. Savjest i želja za promjenom nisu stvari koje su u svijetu kriminala poželjne, zbog čega oni koji požele učiniti pravu stvar, na kraju ispaštaju.

Dakle, ono što se na prvu možemo primijetiti jest da je Godless neki svojevrsni hibrid krimića. Na papiru, kada pogledamo, ideja je zanimljiva i donosi cijeli niz mogućnosti. Pravci kojima se redateljica može kretati su mnogobrojni, a svaki od njih relativno donosi iznenađenja i preokrete. No neki od tih pravaca mogu se učiniti previše sigurnima zbog čega i film čine donekle predvidljivim i jednoličnim.  Petrova je krenula upravo jednim od tih pravaca.

Nema ljubavi u centru grada

Atmosfera koja prevladava u filmu jedan je od ključnih faktora i Petrova tu radi jako dobar posao. Ne samo da preko nje oslikava psihološko stanje likova već i čitavog grada. Njega je bog napustio i ostali su samo ljudi, jedni drugima. A čovjek, on je tragično biće, zbog čega zima i plavičasto-sivo okruženje savršeno oslikava njegovu nutrinu. Hladni sterilni odnosi i blijeda melankolija naziru se iz kadra u kadar.

Međutim, problem koji se javlja u toj atmosferi dolazi kada se približimo glavnim akterima filma. Ovdje posebno mislim na Ganu jer svi drugi u neku ruku služe kao potpora ovom liku. Karakterizacija likova svedena je na najmanji mogući nivo, zbog čega o likovima ne znamo puno, a ono što znamo prikazano je mimikom ili ekspozicijskim pripovijedanjem. No, problem je u tome što su ti likovi pretjerano hladni, riješeni bilo kakve emocije. Lice Gane tijekom čitavog filma ne izražava nikakvu emociju – jednolično je, nepromjenjivo. Zbog nedostatka muzičke pozadine i nekih većih razgovora, gledatelj nema nikakvu predodžbu kakve misli likovi imaju, kako se osjećaju i slično. Emotivnog napora kod gledatelja skoro pa neće ni biti zbog čega film u jednom momentu može postati i dosadnim.

Hod u praznom

Kao što je rečeno, tematski ovaj film odgovara nekom obliku krimića. No, on ima poprilično realističnu notu te u dobroj mjeri služi prikazivanju socijalne uređenosti u gradu i društvu. No rješenja koja Petrova koristi ne vode film originalnom i efektnom završetku. Ideja krađe osobnih karti od starijih i svega što ide uz to poprilično je dobro zamišljena, ali klišeji, loši likovi i razvijanje napetosti koje je jako slabo, ne daju gledaju zadovoljštinu koju film u početku obećava.

Poseban problem ovdje predstavljaju i sredstva kojima se Petrova služi pri razvoju priče. Fotografija filma u nekim momentima zaista je impresivna, a retrospektivni početak svemu dodaje i određenu dozu misterije. Mane nastaju pri upotrebi kamere iz ruke koja je u dosta slučajeva riskantan potez, jer često ne postiže željeni rezultat. Kamera iz ruke daje osjećaj realizma, čini sve prirodnijim te se koristi i za bolju karakterizaciju psihičkog stanja lika. Međutim većina scena koje su ovako snimane u filmu Godless nemaju nekog velikog značaja niti su napravljene tako dobro. Duge Ganine šetnje ili pogledi u prazno bez nekog kasnijeg nadovezivanja ili opravdanja nemaju nikakvu funkciju u filmu osim da popune prostor koji redateljica nije znala drugačije iskoristiti. A služeći se pri tome 4:3 formatom slike, gledatelj je većinom ograničen na stalno gledanje leđa ili potiljka glavnog lika. Korištenje ovih postupaka u velikoj mjeri ide i na štetu samog ritma filma.

Prvijenac

Film u konačnici u istoj mjeri ima i dobrih i loših strana. Nerijetko se u filmovima pojavljuje ono pravilo da je istina u oku promatrača, što znači da sve nekada ovisi i o subjektivnoj interpretaciji filma. No granice interpretacije nisu beskonačne. Godless je tek sasvim pristojan prvijenac koji u sebi nosi dozu realizma i kritike na određene slojeve društva.

(Visited 36 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 3.000 out of 5)

Komentari