Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Što je Martin zakuh-kuh-kuhao?

04.06.2014. Fak.hr
Foto: Fak.hr

Foto: Fak.hr

U iščekivanju osme epizode aktualne sezone Igre prijestolja, kao i milijuni drugih fanova, imao sam određena očekivanja i nadanja. HBO-ova serija, doduše, počinje hladnokrvnim pokušajem ubojstva djeteta i incestuoznim doggy style snošajem, što bi u Pogrešnom skretanju vjerojatno zvali casual petkom. Ali ako je bez glave ostao Ned Stark, moralna vertikala i ljepilo koje je na okupu držalo trulo kraljevstvo, ako mu je pošteni sin izdan, zaklan i posthumno izmrcvaren u vrtlogu političkih igara, ako tisuće i tisuće života završava ishodom partija šaha šačice moćnika, zašto onda jednom, barem jednom, ne bi pobijedio pozitivac ili, da budemo vjerni Martinovu viđenju svoga svijeta, manji negativac? U iščekivanju osme epizode aktualne sezone Igre prijestolja, kao i milijuni drugih fanova, imao sam određena očekivanja i nadanja. Martin ih je zgnječio kamenom poput kakva bespomoćna kukca i pustio da se osuše na proljetnome suncu. Kuh kuh kuh.

U intervjuu koji je nedavno dao Rolling Stoneu, George R. R. Martin prepričao je pismo jedne svoje čitateljice, ogorčene njegovim bezobzirnim pisanjem. Radim kao konj svaki dan – parafraziram pismo uznemirene žene – i kad dođem doma poželim se opustiti uz dobru knjigu i pobjeći u fantastične svijetove u kojima prinčevi spašavaju nevine djeve iz nebeskih kula, u kojima se djeca igraju ledene babe na polju bez straha od pijanih vozača, a ljudi se bude uz pjev pijetla, a ne alarm na mobitelu koji najavljuje skorašnji početak smjene u skladištu Podravke. Baš ti hvala, George Martin. Jebi si mater, George Martin.

Na stranu s činjenicom da je jedinu pogrešku u cijeloj priči napravila jadna gospođa odabirom književne razbibrige – uzimate li film Nepovratno kad svoje šestogodišnje dijete želite naučiti da nije pametno sam hodati gradom? – anegdota je potegla zanimljivo pitanje. U vremenu u kojem se žene kamenuju jer su si dopustile postati žrtvama silovanja, čitavi gradovi nestaju jednim pritiskom džojstika, a gnjide skupljaju jeftine političke poene na tragedijama, zašto bi itko čitao ili pisao o kulama, bez djeva, s kojih se u smrt strovaljuju predpubertetlije? Dok svemrežjem kruže snimke šokiranih gledatelja i dok se Martinov vječito premali sandučić i dalje puni ogorčenošću i suzama pogođenih pojedinaca diljem svijeta, odgovor nikad nije bio jednostavniji. Baš zato.

Foto: Fak.hr

Foto: Fak.hr/Anne Hathaway mislila je da se u ‘The Mountain and The Viper’ radi o dirljivom usponu zmijice na Mt. Everest.

Onaj tko se iznenađuje raspletom spomenute osme epizode, koji će i sa mnom ostati puno duže od vjerojatno svih ostalih scena serije, taj nažalost nije pozorno pratio. Ni Martina, ni hintove tijekom uvoda u dvoboj i samu borbu (slično je Heath Ledger izgubio život u Patriotu), ni sve što se događalo oko nas u svijetu. Martinovo pisanje, kao i serija koja ga približava ljenijem, književno nezainteresiranijem i disleksičnom dijelu čovječanstva, nije materijal za eskapističke bjegove na sigurno, i svi koji su se s time zeznuli sada džabe laju na pogrešno stablo. Igru prijestolja neusporedivo bi bolje bilo promatrati kao maštovitu, slikovitu i adrenalinom nabijenu povijest svijeta. Ne nekog tamo Westerosa sa zmajevima i merlinovskim čarobnicama, nego ovog istog u kojem se uzrujavamo, kritiziramo i na nepravde ukazujemo zaštićeni zaslonom laptopa.

Ako želite u filmu zadržati sretan završetak, sve ovisi u kojem trenutku prekinete priču, jednom je prilikom rekao Orson Welles. Razlika između Igre prijestolja i optimizmom pršteće većine konvencionalnih filmsko-televizijskih priča s happy endom je u tome što Martin, po uzoru na život, priču pušta da se sama piše i ne pada mu na pamet da nas obmanjuje zaustavljajući je.

Napisao: Leon Vlaović

Komentari