Što je o sreći rekao Hoffman godinu dana prije smrti i zašto ćete o tome još dugo razmišljati?
U prosincu 2012. godine, filozof Simon Critchley vodio je razgovor s glumcem Philipom Seymourom Hoffmanom nazvan Happy Talk. On se dogodio posljednje večeri serije razgovora na pozornici održanih u Rubin muzeju umjetnosti (Rubin Museum of Art).
Blank on Blank produkcija je kuće Quoted – neprofitnog digitalnog studija utemeljenog u Borooklynu s ciljem očuvanja i ponovnog predstavljanja američkih intervjua. Serija videa producirana je u suradnji s PBS Digital Studios. Za nastajanje su korišteni intervjui koje je do sad čuo mali broj ljudi.
Philip Seymour Hoffman rođen je 23. srpnja 1967. godine u Fairportu, New York, u predgrađu Rochestera.
Roditelji su mu se rastali još dok je bio mlad. Kad je prihvaćao nagradu Akademije za najboljeg glumca 2006., spomenuo je svoju majku, Marilyn O’Connor, te rekao publici da bi volio da joj, ako ju sretnu večeras čestitaju, jer je sama odgojila četvero djece i zbog toga zaslužila čestitku.
Glumom se počeo baviti nakon sportske ozljede u hrvanju. Debitirao je 1992. u filmu Scent of a Woman uz Al Pacina, a zapažene uloge ostvario je u brojnim filmovima: Capote, Doubt, The Master, Charlie Wilson’s War, Magnolia i dr.
Umro je 2. veljače 2014. zbog akutnih posljedica intoksikacije mješavinom heroina, kokaina i amfetamina. Iza njega su ostale dvije kćeri i sin.
U dijalogu Hoffman se bori s pojmovima sreće, ljubavi i smrti pokazujući onaj žar koji je bio vidljiv u njegovim ulogama.
I would definitely say pleasure is not happiness. Because I think I kill pleasure. Like I take too much of it in, and therefore make it un-pleasurable, like too much coffee, and you’re miserable. I do that to pleasure often. So I don’t… There is no pleasure that I haven’t actually made myself sick on.
