Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Film

Fantastoide: Što učiniti kad vaš tinejdžer postane zombi („Maggie“, H. Hobson, 2015)

21.02.2016. Dinko Štimacfoto: facebook.com/MaggieTheMovie

Redateljski prvijenac gospodina Henryja Hobsona Maggie filmsko je djelo zanimljive žanrovske pozicije: radi se o obiteljskoj drami koja prati sudbinu naslovne djevojke Maggie koja za vrijeme divljanja epidemije zombijskog virusa napusti roditeljski dom, otputi se u velegrad i tamo se nehotice zarazi kobnom bolešću. Nakon što je otac pronađe u jednom od kriznih medicinskih centara, pratimo napore njezine obitelji da joj u domaćem okruženju pruži palijativnu skrb prije njezine potpune psihičke i fizičke transformacije u bezumno čudovište gladno ljudskog mesa.

Osnovni naglasak Maggie upravo je u naslovnom liku filma, tj. u procesu njezine preobrazbe u zombija. Filmovi i televizijske serije smješteni unutar okvira dominantnih obrazaca zombijskog generalno neće razvlačiti preobrazbu čovjek-zombi, već je komprimirati u jedan jasno odredivi trenutak. Time je jasno povučena granica između normalnog čovjeka i čudovišta, najčešće određena kao trenutak kliničke smrti – pacijent zatvori oči i umre – eda bi se za nekoliko trenutaka „probudio“ kao zombi. Maggie smjera destabilizirati jasnoću opozicije čovjek-čudovište razvlačenjem momenta preobrazbe u dugotrajni proces. Zato, nije posve jasno u kojem trenutku mladu Maggie možemo nazvati posve ljudskom ili posve čudovišnom. Destabilizacija za sobom povlači dodatni problem etičnosti u skrbi za oboljele od zombijskog virusa. Naime, u filmu, općeprihvaćena je procedura zaražene poslati na kućnu njegu i onda ih po pojavi prvih ozbiljnih simptoma poslati u krizne centre na eutanaziju. Obitelji se zaraženih, međutim, bune protiv ovakve prakse, nastojeći zaštiti svoje voljene, što sve zajedno dovodi do mučnih scena.

foto: facebook.com/MaggieTheMovie

foto: facebook.com/MaggieTheMovie

Osim što Maggie doprinosi žanru brisanjem jasnih podjela između „normalnog“ i „abnormalnog“, unosi još jedan važan moment – društvene institucije, naime, ostaju relativno stabilne suočene s pojavom zombijskog. Ne dolazi ni do kakve apokalipse i anarhije – društvo se jednostavno suočava s novom ugrozom i nastoji joj se othrvati. To je iznimno važno u žanru koji je sklon motivskom kompleksu koji bi se mogao nazvati „Pale sam na svijetu“: rušenjem institucija, klasični zombi film uspostavlja paradoksalni trenutak slobode od društvenih konvencija i zakonskih okvira, ali uz zadržavanje većine blagodati do koje je doveo taj dokinuti društveni i civilizacijski okvir. Razdragani preživjeli bauljaju tada zombijskom apokalipsom i općenito čine stvari koje su im bile zabranjene dok su bili članovi stabilnog društvenog poretka (generalno se radi o pljački i slobodnom korištenju vatrenog oružja na zombijima koji su de facto tek humanoidne mete za vježbe gađanja). Maggie, dakle, gubi ovaj moment euforije propašću dosadnog starog svijeta i ostavlja sve mučne svakodnevne probleme kojima se sada pridružuje još i bolest od koje se ljudi takorekuć živi raspadaju i pretvaraju u hodajuća trupla.

Unatoč dosljednom izigravanju pravila zombijskog žanra, tj. reinterpretacijom ovoga žanra u okviru obiteljske drame, Maggie se ipak ne može nazvati odveć uspjelim filmskim djelom. Osnovni problem aljkavost je u razradi motivskih cjelina uvedenih u reakciju na dominantnu interpretativnu liniju zombijskog. Dakle, ukoliko se tipični zombijski film koncentrira na preživljavanje protagonista, kod Maggie je već od početka bolno jasno da život nakon zaraze nije moguć – pa se kao osnovni problem postavlja pitanje etične smrti. Čitava obitelj mlade Maggie nastoji razriješiti ovo pitanje, svatko na svoj način. Kraj filma, međutim, unekoliko gura sve načete problemske cjeline pod tepih i na posve jeftin i kukavički način uskraćuje ikakve ozbiljne zaključke. Ovo vrijedi i za implicirani širi nastavak glavne problemske cjeline – tj. kako se društvo u cjelini treba nositi sa svojim članovima koji su prestali biti ljudi. Maggie je, stoga, film koji odlično načinje u svojoj relativizaciji i narušavanju čvrste strukture žanrovskih konvencija zombijskog, ali koji nije u mogućnosti na temeljima ovog propitivanja žanra izgraditi suvisao i sustavan vlastiti doprinos načetome. Hrabri pokušaj rastakanja akcijskih i utopijskih premisa zombijskog završava u žabokrečini loše motivacijski razrađene obiteljske drame, s dakle, korektnim razumijevanjem žanra iz kojeg se kreće, ali slabom verziranošću redatelja po pitanju odredišnoga žanra.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari