Istaknuto
08.12.2016.

Izložba Dalibora Martinisa, Data Recovery, otvorena je u utorak u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, a predstavlja njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove.

06.12.2016.

Art Pullover održava se sve do 30. prosinca, a nudi posjetiteljima mogućnost upoznavanja s radom mlađih umjetnika, ali i kupnju jedinstvenih božićnih poklona. Osim toga, popraćen je bogatim programom koji čine radionice, koncerti, kvizovi i drugo. Posebnost Art Pullovera je i u mogućnosti upoznavanja umjetnika i sudjelovanja u raspravama o umjetnosti.

Glazba

Izvještaj – Suma: Bol i patnja kao najveći doom, drone i sludge blagoslov

10.11.2016. Magdalena RikanovićFoto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Suma, bend podrijetlom iz Malmoa, formirana je 2001. godine i od tada širi krug svoje glazbene težine, buke i najboljeg doom metala u posljednjem desetljeću i pol. Kroz sve ove godine Suma je stvorila oko sebe hordu poklonika, odnosno ljudi u jazbini sa svojim razorno teškim i jedinstvenim glazbenim svijetom koji postaje jedan smjer putovanja u vrtlogu live nastupa. Uz snažnu DIY sintagmu, Suma većinu svojih glazbenih putovanja i nastupa može zahvaliti upravo sebi samima, jer većina toga je proizašla iz njihove vlastite etikete i volje. Uz posljednji album “The Order of Things” Suma je odlučila hrabro istražiti nepoznate svjetove koje su ih odveli na nemoguće putovanje te time potvrdili sve moguće epitete koje ih krase.

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Švedski nasrtaj halucinacije u Močvari

Uber teški švedski zakon Sume počeo je kao metalski outfit upakiran u stoner kako bi uklopili pustinjske utore sa svojim doom sklonostima. Njihov potencijal uočen je u moru bendova koji zvuče identično. Srećom, u 2006. godini izdali su “Let the Churches Burn”. Bilo je to njihovo najfinije ostvarenje ikada. Uspjeh zahvaljuju kombiniranju stilova usred stonerskih izleta. Četiri godine poslije, usporili su zvuk i opskrbili se brutalnim riffovima bez prijelaza u sredini. Odjednom su pretvoreni u lukavost skrivenog dragulja te postali dovoljno veliki na međunarodnoj sceni. Red se stvorio u njihovom nastupu u utorak u klubu Močvara gdje su nastupali bez predgrupe. Vidljivost je bila bazirana na probranoj publici koja je isključivo nazočila zbog njih samih i ni zbog čega/koga drugog.

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Ovaj koncert bila je svemirska pobjeda! Kad se uz svaki riff, udar, sample, bass nakostriješi svaka dlaka na tijelu; onda znaš da umrijeti možeš svakog trenutka bez osjećaja krivnje i žaljenja. Bio je to Božji prodor na Zemlju gdje vlada teško prokletstvo i nema spasa čovječanstvu. Nevjerojatno teško maljanje gitara te nadasve iskrivljeni bass zaokružili su globalnu priču u sretan svršetak svijeta. Bubnjevi koji su se fokusirali na drobljenje podnih tonova i silna ritam sekcija koja se naizmjence gubila i time dodala značajnu težinu manipulacije kroz stvaranje uznemirujućih drone sekvenci postali su ništavilo povratnih petlji ili uzoraka nikad neponovljenih uzora.

A to je bit ove glazbe. Težina, atmosfera, umiruća apokaliptična energija – jednaka uskrsnuću i povratu ka živima. Glazba pojačana do ekstrema bez imalo srama hoće li se u našim tijelima išta polomiti. Savršenstvo koje je trajalo od početka koncerta pa sve do samog kraja. Otvaranje i zatvaranje glazbene odiseje uz miks svega između; dečki su uboli tamo gdje dugo nitko nije. Suma koja je još teža i bit će još teža kako vrijeme odmiče, kao spoj dooma, buke, sludgea s izvrsnom proizvodnjom.

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Neka budućnost ostane skrivena

Iako djeluju poprilično jednostavan bend oni to svakako nisu. U njima predsjeda spretnost, izniman talent, iznimna vještina i kvaliteta. Zajedno se drže kao jedno, kao jedna fokusna točka u međusobnim izazivanjima. Vokal Johana proslavljena je opera uz bolan užitak koji kovitla u pozadini uz apokaliptične tonove i teške bass dionice. Pravodobno vrijeme za prostor Eriku daje dovoljno izleta na bubnjevima. On pritom ne svira te bubnjeve, on ih razvaljuje. Potisci i teški udarci su završni udari promjena u strukturi crescenda.

I kad se ponadaš ponekom smirenju, ono ne dolazi, već traje i traje u povremenim isprekidanim uletima preostalih gitara. Činele i ostale ambijentalne buke nose najvažniju poruku – poruku kontemplacije. A vrhunac im predstoji u budućnosti. No, budućnost treba ostati neotkrivena i netaknuta, zar ne?! Stoga, neka je uistinu žao svakome tko iz nekog njemu (ne)poznatog razloga nije došao uživo doživjeti Sumu.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari