Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Izvještaj: Razočaravajući koncert Svemira u Klubu

31.01.2015. Jan Vukasović
Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Žao mi je započeti izvještaj s takvim naslovom, ali to je jedna velika istina o cijelom jučerašnjem koncertu u zagrebačkom Klubu. Svemir mi je na studijskim snimkama imao taj malo drugačiji akustično/melankolični/radiofonični zvuk što su samo djelomice uspijeli prenijeti uživo. Upravo taj akustični dio dao im je da budu eventualno nešto drugačiji na našoj pop-rock sceni i unesu nešto svježine u nju. Na koncertu su se odlučili za nešto žešći pristup cijelom koncertu, s brzim istrzanima akordima i glasnim distorziranim gitarama. Trudili su se biti rock puno više nego što to zapravo jesu. Na momente mi se čak činilo da je nekoliko prijelaza pomalo pogriješeno, ali svima se događaju greške, to im se može oprostiti.

Ono što ne mogu oprostiti jest poprilično loš pokušaj stvaranja rock benda. Trebali su se držati studijskog zvuka i na taj način odraditi koncert, iako vjerujem da bi im to bilo prokleto teško s obzirom na publiku koja se tamo našla. Bez obzira na redovito pomalo bezobraznu zagrebačku publiku mora se malo krivnje prebaciti i na izvođača. Vjerujem da je teško biti nešto tiši kada se netko u mračnom kutu doslovno trudi nadglasati vas jer apsolutno mora ispričati svojim prijateljima što mu se dogodilo u tramvaju. Bez obzira na to, posao dobrog izvođača jest da animira publiku, da je “zarobi” svojim zvukom što se ovdje nije dogodilo.

Uzeli su ono najbolje što njihov bend nudi i bacili to u kantu za smeće na 80 posto pjesama koje su svirali. Ima ih nekoliko koje su izdržale taj nešto rockerskiji pristup i čak u redu funkcionirale. Od svih pjesama publika je vjerojatno najviše uživala na Ne sjećam se kiše, koju su svirali na bisu, za koji je pjevačica i sama priznala da ih se ne mora dugo nagovarati. Pri početku koncerta ljudi su bili poprilično veseli i spremni se zabaviti, ali što je koncert više odmicao to je publika slabije reagirala (do spomenutog bisa). Meni se čini da je tome razlog što svaka pjesma zvuči isto. Stvari im počinju i većinom i završavaju na identičan način, taj žešći rock aranžman im nikako ne može proći zato što je poprilično isprazan. U njemu nema pretjerano zanimljivih niti inovativnih dijelova. Doduše, mora se odati priznanje gitaristici koja je imala nekoliko odličnih dionica, pa i pjevačici, Zvonki Obajdin, koja me na momente ostavila bez riječi, ali generalno, kad su svi skupa na bini, ne osjećam zajedničku energiju ili, u slučaju nekih članova benda, ne vidim neku preveliku sreću što su na bini.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Koncert je također bio prošaran nekim gostima. Gostovanje Nikole Brkljačića na gitari i mikrofonu mi se činilo zaista suvišno jer je pjesma koju su izvodili bila poprilično, usudio bih se reći, dosadna. Nije se dogodila nikakva promjena s njegovim dolaskom na binu. Promjena se dogodila kada se na nju popeo gospodin sa usnom harmonikom iz Erotic Biljan and His Heretics te pokazao što zna. Pjesma koju su izvodili bila je dobra i čisti entuzijazam koji je proizlazio iz tog čovjeka ju je dobro podigao. No i tu je bilo problema s usnom harmonikom koja se jednostavno kasnije izgubila u moru distorziranih gitara, pa je samo zvučalo kao nekakvo zviždanje u pozadini. Šteta. Valja spomenuti i Ivanu Žabkar na violini koja je dolazila i odlazila sa stagea i mora joj se priznati da su njene jednostavne violinske linije dodatno podigle pjesme na kojima je svirala.

Već sam spomenuo publiku koja koncert baš i nije pratila, pa da i to dodatno obrazložim. Vidio sam čak i dvoje ljudi koji su odmarali zatvorenih očiju na stepenicama i nisu se pomaknuli tokom cijelog koncerta, da li su to bile zatvorene oči uživanja u glazbi ili zatvorene oči zbog spavanja, zaista ne znam. Drugi problem s publikom je bilo obilje neugodnih srednjovječnih muškaraca koji su imali potrebu pokazati svoj nevjerojatni air guitar skill i komentirati kako nakon ovog refrena treba staviti “brzi pankerski dio, kuiš?” što definitivno nije pomoglo koncertu koji je već u problemima.

Svemirci imaju puno posla ako žele nešto postići. Po meni se trebaju okaniti tog “agresivnijeg” pristupa i pokušati pretočiti svoje stihove u nešto mirnijoj atmosferi i po mogućnosti na mjestu gdje će publika biti zainteresiranija. Ovaj bend definitivno ima potencijala jer su im neke stvari kao stvorene za radio, ali također imaju puno posla ako žele doći do tog nivoa. Nadam se da će to i uspjeti.

Komentari