novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Kako je tata osvojio mamu” (Žar ptica): Obiteljski problemi iz dječje perspektive

Kako je tata osvojio mamu
Foto: zar-ptica.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Od 5. svibnja u kazalištu Žar ptica igra predstava “Kako je tata osvojio mamu“, dramatizacija istoimenog romana Mire Gavrana, objavljenog 1994. godine. Spomenuti je roman na popisu lektire za osnovnu školu pa ova dramatizacija svakako može pomoći učenicima da pročitanu lektiru dožive u novom svjetlu. Autorica dramatizacije, Ana Prolić, zgušnjavanjem radnje i prostora na kojemu se radnja odvija ponešto udaljava radnju od introspektivnosti svojstvene romanu te stvara potrebnu dramsku napetost. Ipak, introspekcija ne izostaje u potpunosti, nego je prisutna u audio snimkama koje predstavljaju unutrašnje monologe.

Antun (Ugo Korani) jednom trenutku trči od tate (Berislav Tomičić) do mame (Gorana Marin) i tako u krug. Dok mu oni govore Pitaj mamu! i Pitaj tatu!, on najednom frustrirano zastaje u scenskom međuprostoru vičući Dosta! Također, za telefonskog razgovora s Bernardom u kojemu joj Antun govori o svojim roditeljima, oni se pojavljuju u pozadini, ali ne kao konkretne dramske osobe, nego kao Antunove predodžbe o svojim roditeljima. Ovo su neki od postupaka kojima je riješen problem introspekcije i kojima se gledatelju pruža uvid u Antunov unutrašnji svijet. Spomenuti je međuprostor jedno od scenskih rješenja redateljice i scenografkinje Slađane Kilibarde. Naime, na sceni su prikazana dva stana – stan Antunovih roditelja, odnosno stan u kojemu ostaje njegov otac, i stan Antunove bake u koji odlaze Antun i njegova majka.

Polarizacija prostora naglašena je svjetlom (žutim i plavim), ali i spomenutim međuprostorom koji se po potrebi pretvara u ulicu ili ured, ali koji istodobno svojim crnilom predstavlja jaz nastao u obitelji nakon razdvajanja Antunovih roditelja, jaz koji Antun silno želi premostiti. Prije samog završetka predstave, Antunova baka (Nina Erak-Svrtan), osoba koja tijekom predstave svojim djelovanjem povećava taj jaz, postavlja bijeli tepih tako simbolički spajajući dotad razdvojene prostore. Tako postavljena pozornica vrlo dobro funkcionira, izuzevši povremene promašene izlaze. Naime, vrata između stanova ne postoje, nego bi ih gledatelj trebao zamisliti. To bi bilo sasvim dobro rješenje da se položaj tih zamišljenih vrata ne mijenja iz trena u tren, odnosno da glumci ne izlaze onako kako im u danom trenutku odgovara. Izuzevši taj detalj i na trenutke neuvjerljivu izvedbu Ante Krstulovića (Bernardin otac), glumačka je izvedba poprilično dobra.

Foto: www.zar-ptica.hr

Glumačka izvedba

Poneki su elementi, pogotovo šale, poprilično naglašeni, ali takav je način glume namijenjen ciljanoj publici i upravo ti momenti pojačavaju dinamiku predstave dodatno involvirajući publiku. Ugo Korani i Dunja Fajdić, kao Antun i Bernarda, djeluju poprilično uvjerljivo i uspješno izbjegavaju zamku preglumljavanja i karikiranja u koju glumci znaju upasti pokušavajući glumiti djecu. Geste i pokreti su odmjereni, a njihova razigranost, ali i povremena ozbiljnost, uvlače gledatelja u svijet predstave i pomažu mu da vidi taj svijet iz Antunove perspektive. Također valja istaknuti ulogu Nine Erak-Svrtan koja u ulozi Antunove bake, svojevrsne antagonistkinje, ostavlja dojam malograđanskog zabadala s diktatorskim tendencijama što se izvrsno uklapa u predstavu i doprinosi potrebnoj dramskoj napetosti. Doduše, prvih pet do deset minuta predstave djeluje, u glumačkom smislu, pomalo mehanički. Tek nakon tog inicijalnog izmjenjivanja replika, gluma postaje opuštenija i samim time uvjerljivija.

Dinamika i problematika

Valja istaknuti i to da predstava na trenutke djeluje pomalo pasivno, ali prizori poput onoga u kojemu se prikazuje bakino nastojanje da promijeni Antuna ili već spomenuti prizor Antunova trčanja iz stana u stan razbijaju monotoniju i daju predstavi potrebnu dinamiku. Dinamiku predstave uvelike određuje i pjesma Zaljubila sam se glazbene skupine Detour. Ova je pjesma glazbeni lajtmotiv predstave, a njena lepršavost daje ugodan i veseo ugođaj koji kulminira zajedničkim plesom glumaca na samom završetku. Važan su motiv i obiteljske slike čija neprisutnost na zidu, tijekom razdvojenosti Antunove obitelji, prikazuje jednu jasnu prazninu i upućuje na to da nešto nedostaje. Antun povremeno donosi slike iz jednoga stana u drugi, ali ih baka skida sa zida, a neke se i simbolično ne uklapaju u okvire. Ipak, na kraju predstave baka pristaje postaviti slike na zid i time pokazuje da nastupa promjena stava.

Predstava “Kako je tata osvojio mamu” povlači neka za djecu važna pitanja kao što je pitanje prve ljubavi ili mogućeg rastanka roditelja, a spomenuta pitanja promatra iz dječje perspektive. Spomenuta su pitanja uglavnom uspješno prenesena na pozornicu, ali neki detalji djeluju pomalo nedorečeno. Primjer je svakako verbalni sukob Antunovih roditelja nakon kojega se oni razilaze. Taj sukob djeluje pomalo mlako i intenzivniji bi prikaz tog sukoba svakako doprinio jasnijoj predodžbi o motivaciji dramskih osoba. Ipak, kao što je već rečeno, ova predstava uspijeva prenijeti poruku te, sudeći po reakcijama djece u publici, uspijeva privući gledateljsku pozornost. Predstava “Kako je tata osvojio mamu” prikazuje nam tako jedan kontrast između prve ljubavi i ljubavi kojoj prijeti nestajanje, a pritom dotiče i problem nezaposlenosti. Ipak, ovo je optimistična predstava koja u prvi plan stavlja nadu.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari