RAZGOVORI S UBOJICOM – TED BUNDY TAPES: Kolektivna glorifikacija ubojice
Nisam imao pojma što radim. Nisam imao pojma s kim imam posla, ali sam znao da se radi o vraški dobroj priči.
Tematizacija profila serijskog ubojice središnji je motiv rastućeg broja igranih i dokumentarnih filmova i serija čija zanimacija, doduše, ni po čemu nije novitet. Početkom je ove godine na Netflixu objavljena dokumentarna serija Conversations with a Killer: The Ted Bundy Tapes u režiji Joea Berlingera koji se prošle godine odlučio istom temom pozabaviti i u vidu igranog filma. Kriminalistički triler Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile, u kojem je Teda Bundyja utjelovio Zac Efron, premijerno je prikazan na Sundance Film Festivalu, a u kino distribuciju dolazi početkom svibnja.
Zanimljiva je činjenica da se dio publike i filmske kritike složio da postoji problem u navodnoj Berlingerovoj glorifikaciji jednog od najmonstruoznijih imena američke moderne povijesti. Ipak, Conversations with a Killer takve optužbe može isključiti kao proizvod nedovoljne informiranosti šire javnosti. Berlinger svoju dokumentarnu seriju temelji na dosad neobjavljenim snimkama, a posebno se bavi poricanjem, glorifikacijom i idealizacijom koje su tijekom suđenja za monstruozne zločine pratile Ted Bundyja, a počivale su na pretpostavci da muškarac te razine inteligencije, privlačnosti i društvene karizmatičnosti ne može biti u stanju počiniti takav zločin.
Razgovor s ubojicom je njegov monolog
Sedamdesete godine bile su vrijeme ljutnje, inflacije, Watergatea, prosvjeda i rastuće stope kriminala koja je povećala strah i nesigurnost na ulicama, a nasilje je doživjelo porast za gotovo 130 posto. Premda je Conversations with a Killer najavljena kao dokumentarna serija koja će sadržavati dosad neobjavljeni razgovor novinara Stephena Michauda s Tedom Bundyem, taj je razgovor u seriji predstavljen u vidu Bundyjevog monologa koji se kreće od priče o njegovom djetinjstvu do razgovora o ubojstvima koje je dugo odbijao priznati iz perspektive promatrača. Stephen Michaud je svoje iskustvo razgovora s Bundyjem zabilježio u knjizi The Only Living Witness koja je prvi puta objavljena 1983. godine, a u seriji priznaje da je Bundyju od samog sadržaja knjige bila važnija činjenica da je on u njezinom središtu.
Conversations with a Killer donosi detaljnu reportažu Bundyjevih zločina koji se iznose kronološkim redoslijedom, paralelno s Bundyjevim monologom o potencijalnim porivima i motivima ”anonimnog ubojice” za čija je djela nepravedno optužen. Pojam serijskog ubojice u to vrijeme nije postojao u svojoj definiciji – potreba za definicijom javit će se već sredinom sedamdesetih godina, a afirmirat će se početkom osamdesetih, usporedno s potrebom da se, na višestrukim primjerima, definira profil pojedinca koji je potencijalno u stanju ponoviti počinjeni zločin.
Od subjektivne naracije prema objektivnoj priči
Joe Berlinger priči pristupa kronološki, ali je razlama u fragmente u obliku razgovora s ljudima koji su imali bilo kakvo iskustvo s okvirnim naratorom serije – Tedom Bundyjem. Budući da je riječ o jednom od najslavnijih – ako se taj pojam uopće može koristiti u ovom smislu – serijskih ubojica američke povijesti, nije iznenađujuće da dosad neobjavljene snimke ipak ne sadrže činjenice koje nisu otprije poznate. Ipak, Berlinger je te činjenice uspio obuhvatiti u cjelovito djelo koje, premda ga uokviruju riječi krajnje narcisoidnog serijskog ubojice, uspijeva zadržati objektivnu i reportažnu formu.
Conversations with a Killer je prohodno i režijski kompaktno djelo koje se kreće određenom vremenskom linijom i tako ostaje pregledno, jasno i sistematizirano čime opravdava svoj dokumentaristički status. Uz pretpostavku da si je Berlinger u režijskom smislu omogućio znatno veću slobodu, Conversations with a Killer poslužit će kao objektivan temelj nadolazećeg biografskog trilera.
