Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Tegan i Sara ili eksplozija sreće i ljubavi koja nije stala u Veliki pogon

08.11.2013. Marta Lučić
Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Kada sam ušetala u dobro popunjen Veliki pogon, nažalost na zadnju stvar izuzetno simpatične, malo žamorom zatišane indie kantautorice Soak, nisam ni slutila što me sve čeka tu večer. Iskreno, mislila da će ovo biti još jedan koncert u nizu, jedan od onih dobrih koji dođu i prođu i onda se nakon nekog vremena prisjećaš i govoriš – pa da, bio sam ja na Tegan i Sari! Nisam ni znala koliko se samo varam.

Da se nešto ozbiljno sprema, da nešto buja u tom pogonu počela sam shvaćati kad sam se osvrnula oko sebe i počela promatrati ekipu na koncertu. Sve redom mladi, šareni, vedri ljudi sličnih profila. Upravo oni su mi slali jasne znakove da se ne radi o uobičajenom koncertu. Gdje god bih usmjerila pogled svatko od njih se veselo smijao i smješkao. Moram priznati, bez preuveličavanja, da nikada na jednom mjestu nisam vidjela toliko puno ljudi koji se smiju, onako iskreno, od uha do uha. Nije dugo prošlo i sve mi je u trenu postalo jasno, a i ja sam se počela s njima smijati. Iz ružičastog svjetla, načetog ovacijama raznježene publike prepune vjernih fanova, izašle su simpatične i zgodne blizanke kanađanke. Čim su kročile na stage sa sobom su odmah u prvoj stvari Drove me wild donijeli bujicu još neispucane energije. Koncert su dalje nastavile, kao što je bilo očekivno, ustaljenom, sigurno prohodanom setlistom u kojoj su dosta mjesta, ali ne i previše, dale pjesmama sa zadnjeg albuma Heartthrob. Tu ustaljenost im nisam mogla zamjeriti, a nisam ni htjela. Samo se nadovezivalo – naježenost, ispjevavanje pjesama i ples uz sve veću oduševljenost publike. Bilo je jako lijepo vidjeti povezanost publike, rasplesane ‘tvrde orahe’, curice i gay parove kako pjevaju svaku pjesmu od riječi do riječi. Te noći neka sreća je bila u zraku, nešto što me navelo da se osjećam razumljenom i bliskom ne samo sa Tegan i Sarom, nego i s cijelom publikom. Da su moji osjećaji obostrani ili trostrani potvrdile su i one ubrzo iskrenim priznanjem kako im je publika zagrebačke tvornice najbolja do sada, naglasivši da se pri tom ne radi o uobičajenom laskanju. Iskrenost se mogla primijetiti, zračila je iz njihovih pjesama, glasova, makar je i do falša došlo, publika je ispravljala Teganin tekst i gladila slatke nesavršenosti poznavanjem svake riječi. Čak su ostvarile odnos ćaskanja s publikom u kojoj se Sara dotakla i teme gladi, bureka, glasovanja na referendumu i slomljenih srdaca. Priznale su da ih zadivljuje odanost fanova za koju su priznali da je toliko jaka da bi ih mogla uništiti. Nadam se da neće i da će još jednom posjetiti Hrvatsku.


Znam da svemu treba pristupit s dozom odmaka, kritično – zaviriti iza okvira. U mom slučaju je uz neizmjeran trud bilo nemoguće naći ijednu najmanju stvar koja na ovom koncertu jednostavno nije bila na mjestu ili više od toga. Odličan zvuk, uz sve pohvale malo zasjenjenom ali izvrsnom bendu (pogotovo bih istaknula sjajne klavijature i bubnjeve), jedan od boljih koncertnih osvjetljenja, sve su to pomalo tehničke stvari koje su bile baš kako treba. Teško je izdvojiti najveće dragulje koncerta. Uz teško savladive i nagle izmjene valova oduševljenja nakon skoro svake stvari, kao koncertne uspješnice izdvajam hitove Closer i neizbježni plesnjak na razuzdane beatove izvrsne završnice prije bisa –  Feel it in my bones. Treba još pohvaliti akustičnu Nineteen zbog koje sam na trenutak pomislila da Tegan i Saru slušam na nekom velikom stadionu u Engleskoj.

Zaključak je jednostavan i objektivan. Ne smijete propustiti priliku čuti blizanke uživo, makar i ne bili fanovi. Ovo je jedan od onih koncerata zbog kojeg ćete se još satima nakon osjećati ispunjeno i sretno, a zašto i ne bi. Osim ako ne želite na jednu noć zaboraviti sve i biti nasmijani i sretni?

Komentari