novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Tena Bakšaj (Kolektiv emge): “Zanima nas drugačiji pogled na pop kulturu”

kolektiv emge
Foto: Velesajam kulture
Vrijeme čitanja: 8 minute

Kolektiv emge nastao je samoinicijativno, a njegovi članovi bave se raznim područjima, od kulturne antropologije do stranih jezika. Prva izložba naziva “Under Cover” predstavila je naslovnice albuma nezavisnih umjetnika iz regije. Ostvarena je u suradnji s glazbenicima, umjetnicima, dizajnerima, glazbenim novinarima i galerijama, čime se uspostavila mreža nezavisnih i DIY aktera u Hrvatskoj i regionalno.

Prošle godine obilježili su središnju temu 14. Velesajma kulture koji se bavio pitanjem revitalizacije i prenamjene prostora zagrebačkih kinodvorana u sklopu čega su predstavili izložbu “Kino 041 – pogled na prošlost i sadašnjost zagrebačkih kinodvorana“. Izložba obuhvaća arhivsku dokumentaciju iz zlatnoga doba tradicionalnih kinodvorana, ali i trenutačno stanje zabilježeno objektivom fotografkinje Tjaše Kalkan i crtežima umjetnika Ive Marije Jurić i Stipana Tadića. Kolektiv je na vizualnom identitetu Velesajma kulture i postavu izložbe surađivao s pet studenata Vizualnih komunikacija na Studiju dizajna u Zagrebu – Matkom Mijićem, Ivom Rušin, Hanom Stojaković, Zoe Šarlija i Nevom Zidić.

Izložba je od 14. do 17. lipnja ponovno bila predstavljena na ovogodišnjem Design Districtu u Zagrebu, što je bio povod za razgovor s Tenom Bakšaj, jednom od članica kolektiva emge (Irena Curić, Luka Čubrić, Mateja Fabijanić, Maja Pavlinić, Petra Rukelj). Saznali smo kako je izložba nastajala i do kojih je rezultata došla, ali i kako je nastao te kako djeluje kolektiv emge.

Zašto ste se odlučili baviti zagrebačkim kinodvoranama? Kako je došlo do pokretanja ovog projekta?

Mislim da se ideja rodila na nekoj kavi prilikom brainstormanja kojoj bi još temi mogli pristupiti na sličan način kako smo pristupili i prvom projektu. Nekako smo kroz temu urbanizma došli do kina, prilikom čega je Luka Čubrić prokomentirao kako je kino Triglav nedaleko od njegove kuće pretvoreno u DM. Tu je sve krenulo, a nakon što smo proguglali par starih zagrebačkih kina, naletjeli smo na zanimljive projekte “It lux empty” Nikole Bojića i Marina Frankole te “Nepoznati Zagreb” Vanje Radovanovića te se definitivno odlučili nadovezati na njihova istraživanja.

U kakvom su stanju te kinodvorane danas?

Od ukupno 23 kinodvorane koje smo obradili u sklopu naše izložbe, danas ih je aktivno i kontinuirano rade četiri. To su Europa, Tuškanac, Kinoteka i Grič. Kino SC koristi se za određene projekcije, koncerte i priredbe zbog toga što nije digitalizirano. Ostale kinodvorane su ili srušene ili prenamijenjene u prostore neke druge djelatnosti, dok su neki prostori u potpunosti zapušteni. Sveukupno smo uspjeli pobrojati 40-ak kinodvorana koje su u različitim razdobljima djelovale na području grada Zagreba.

Foto: Damir Žižić

Ima li nekih promjena u postavu izložbe na Design Districtu u odnosu na originalnu izložbu?

Izložba je predstavljena u punom formatu, odnosno dodatno proširena. S obzirom na to da se ove godine Design District bavi temom “Local Paths”, mi smo odlučili posvetiti se kinima koja se nalaze u sklopu Districta. Na području na kojem se prostire festival posebno je plakatom označeno sedam kinodvorana i ukratko objašnjena i fotografski prikazana njihova povijest sve do danas. To su kino Partizan na Kvaternikovom trgu, kino Mosor u Zvonimirovoj, kino Dom JNA (u sklopu MORH-a) i kino Radnički dom (Tvornica kulture)  na Trgu kralja Petra Krešimira IV, kino Studio i kino Dom (Jadran film) u Vlaškoj i naposljetku kino Grič u Jurišićevoj. U sklopu festivala organizirali smo i šetnju pod nazivom “Putovima zagrebačkih kinodvorana”, obišli sve spomenute lokacije i upoznali se bolje s njihovim današnjim izgledom i funkcijama.

Kako ste dolazili do materijala i informacija za izložbu? Je li vam bio problem doći do informacija vezanih uz kinodvorane?

Definitivno nije bilo lako i koliko god nam se činilo da smo prošli jedan veliki istraživački proces, još uvijek imamo ideju kako bi se to moglo dodatno proširiti. Osim informacija vezanih za kina koja su bila aktivnija i imaju puno više sadržaja iza sebe, praktički je bilo nemoguće naći informacije vezane za manje kinodvorane na području Zagreba koje su imale kraći vijek i nešto manji kapacitet – neke informacije nam još uvijek nedostaju. Zanimljivo je da se na samom vrhuncu kino-kulture sedamdesetih godina prošloga stoljeća zapravo slabo dokumentirala bilo kakva aktivnost vezana uz pojedinu kinodvoranu, možda zato što se tada smatralo da odlasci u kino nemaju neku posebnu umjetničku vrijednost, ili se pak pretpostavljalo da nikad neće prestati. Danas su pak takve informacije iznimno dragocjene, ne samo za rekonstruiranje izgleda, repertoara i aktivnosti neke kinodvorane, nego i za razumijevanje puno šireg društvenog konteksta.

Na početku samog projekta, odnosno istraživačkog procesa oglasili smo se putem naše FB stranice i zamolili za bilo kakve informacije vezane uz našu buduću temu, ciljali smo i na privatne fotografije, novinske članke i memorabilije koje potencijalno čuvaju starije zagrebačke generacije. Nažalost nismo sakupili mnogo, za pronalazak takvih informacija potrebno je puno više istraživanja i vremena. Istraživanje je bilo vrlo zahtjevno, ali istovremeno i zabavno. Uostalom,  neki od prostora ispostavili su se vrlo nedostupnima, kako sam već spomenula i ranije.

Očito ne postoji sustav arhiviranja tih informacija. Gdje je bila početna točka vašeg istraživanja?

Od strane samih kinodvorana naravno da ne, ali od velike su nam pomoći bile informacije i fotografije iz Državnog arhiva u Zagrebu, Državnog filmskog arhiva, Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i Gradskog muzeja Zagreb. Što bi značilo da smo na tim mjestima našli većinu informacija koja nam je bila potrebna, ali snalazili smo se i na druge načine. Kontaktirali smo udruge koje su u nekim periodima koristile kinodvorane, bivše vlasnike kina, njihove kćeri, sinove i unuke koji su nam onda ustupili dodatne informacije koje su nedostajale. Što se tiče prostora kinodvorana koji su u jednom momentu prenamijenjeni, kontaktirali smo arhitektonske biroe koji su nam ustupili fotografije zatečenog stanja i stanja tijekom i nakon renovacije, na čemu smo im isto tako iznimno zahvalni.

Foto: Hrvatski Državni Arhiv

Prošle godine posjetila sam vašu izložbu i posebno mi je bila zanimljiva prenamjena kinodvorana. Možeš li to okvirno smjestiti u neki društveno-povijesni kontekst?

Nakon što smo se odlučili za tu temu i krenuli u obradu prikupljenih materijala mučilo nas je kako sistematizirati informacije i prezentirati ih ljudima, a da one budu razumljive, zanimljive i pregledne. Tako smo ukupno 23 kinodvorane odlučili kategorizirati na način da smo ih podijelili u tipologije prema njihovoj prenamjeni.

Osim aktivnih kina koje sam već spomenula, većina danas funkcionalnih dvorana služe kao kazališta – to su kazalište Kerempuh, Histrionski dom, Gavella i Teatar Exit. Tipologija srušenih kina uključuje na primjer kino Liku koje je danas Zagrebački plesni centar i kino Zagreb koje je danas Centar cvjetni, što su dva zanimljiva primjera moguće prenamjene nekadašnjih kinodvorana. Tipologija zapuštenih kina uključuje kino Studio, kino Jadran, kino Central i kino Mosor, potonje je u periodu kada smo obrađivali podatke još uvijek bilo van funkcije, no sada je otvoreno kao kazalište Luda kuća.

U kategoriju Druga kulturna namjena smjestili smo nekadašnja kina RANS Moša Pijade koje je danas klub Boogaloo, Dom JNA u sklopu MORH-a i kino Remetinec koje je danas Centar za kulturu Novi Zagreb. Nekadašnja kina Triglav i kino Partizan danas su prostori tercijarne namjene, odnosno dućani. Posvetili smo još jednu posebnu kategoriju kinu SC i MM centru, s obzirom na to da se naš projekt realizirao prvi puta baš u tom prostoru.

Svako je spomenuto kino imalo svoje zlatno doba 60-ih ili 70-ih godina, repertoari su u nekima bili specijalizirani, svaki kvart imao je svoje lokalno kino, a nakon toga kreće postepeno opadanje popularnosti pojavom videoteka, DVD-a i multiplexa kada većina njih gubi svoju prvotnu funkciju i tu je zanimljivo promatrati koliko se vješto ili nevješto pristupilo iskorištavanju odnosno prenamjeni svakog od tih prostora.

To je zanimljiv put za kinodvoranu. Svakoj zgradi nađe se namjena.

Zapravo nam je to bio i cilj. Osim što smo željeli pružiti detaljniji uvid u nekadašnju bogatu kino kulturu današnjim generacijama, istovremeno smo željeli osvijestiti javnost o nekim prostorima u užem centru grada koji su danas neiskorišteni, napušteni i propadaju. S obzirom na to da na sličnim načelima počiva festival Design District Zagreb, mislim da je odlično da se izložba još jednom prikazala u takvom kontekstu.

Kako je Kolektiv emge nastao?

Neformalno smo osnovani 2016. kada smo svi tadašnji članovi Kolektiva radili kao studenti u Modernoj galeriji u Zagrebu i maštali o tome da budemo kustosi. S obzirom na to da smo naše studentsko radno mjesto skraćeno zvali MG – otuda je došlo do kolektiva emge. Kasnije smo shvatili da naizgled improvizirani naziv kolektiva ima smisla, ako polazimo od toga da smo svoja prva praktična iskustva u domeni povijesti umjetnosti stjecali u prilično tradicionalno koncipiranoj javnoj umjetničkoj instituciji, dok je naša ideja djelovanja bila usmjerena nešto više na izvaninstitucionalno, no rad u muzeju omogućio nam je detaljan pregled i uvid u modernističko razdoblje hrvatske umjetnosti, što je bitno za razumijevanje onoga čime se želimo baviti.

Trenutno nas je šest i službeno smo udruga. Prije ovog projekta realizirali smo prvu izložbu za koju smo se osnovali. Radilo se o natječaju galerije Pikto za neafirmirane mlade kustose ili one koji to žele biti, što nam se činilo kao idealna prilika da znanje sa studija konačno isprobamo u praksi. Rezultat je bila izložba “Under Cover” koja je nakon originalnog postava u galeriji Pikto proputovala još šest lokacija diljem regije. Radilo se o izložbi 50 naslovnica albuma iz regije nastalih u zadnjih 10 godina i bitno je reći da su to sve bili bendovi pod nezavisnim izdavaštvom. Cilj nam je bio istražiti odnos vizuala i glazbe te istaknuti mnogobrojne zanimljive suradnje umjetnika, dizajnera i glazbenika s ovih područja.

Foto: Velesajam kulture

Zanimljivo odabirete teme i čini mi se da su uvijek iz vašeg neposrednog okruženja ili interesa. Je li to ono što vam pomaže da djelujete kao kolektiv? Vjerujem da nije tako lako održavati tu količinu ljudi u stalnoj komunikaciji.

Nije jednostavno, ali s druge strane je odlično jer nas je šest i kada definiramo posao, on se odrađuje jako brzo jer svatko radi jedan dio. Isto tako uvijek je dobro čuti tuđe mišljenje jednog od člana vezano uz određenu temu, problem ili zadatak kojim se bavimo, više perspektiva nam isto tako omogućuje raznovrsne pristupe određenoj temi. To je onda odličan timski rad, ali koji put se jako teško uskladiti s obavezama svih ostalih. Što se tiče tema koje odabiremo, definitivno biramo one iz našeg neposrednog okruženja i bavimo se onime što nas i same zanima, ali se uvijek trudimo biti u skladu s potrebama i interesima šire publike te aktualnim strujanjima u kulturi i umjetnosti na ovom području.

Vaši prvi projekti bave se popularnom kulturom, ali iz nekog neuobičajenog i nesvakidašnjeg kuta gledanja – naslovnice nezavisnih albuma, život (napuštenih) kinodvorana. Je li to tematski/programski smjer u kojem biste htjeli djelovati? I razvijate li već neki novi projekt?

Kada smo se oformili prije dvije godine, nismo imali zacrtano kojim se točno putem želimo kretati, znali smo samo da želimo sami isprobati kreirati, organizirati i koordinirati kulturno-umjetnički sadržaj i time potaknuti interes publike, ali i angažman drugih povjesničara umjetnosti i kreativaca. Drugačiji kut odnosno pogled na pop-kulturalne teme i izvaninstitucionalna umjetnička strujanja prilično su dobar opis onoga čime smo se do sada bavili i voljeli bismo se nastaviti kretati u tom smjeru jer smatramo da postoji još uvijek puno takvih neistraženih tema i fenomena, koji često baš zbog kategorije “pop” budu previđeni. Zainteresirani smo naravno i za šire područje umjetnosti i rado pratimo i podržavamo kolege koji se bave drugačijim područjima umjetničkog djelovanja.

Rado bismo proširili naš projekt “Kino 041”, u vidu nam je još veće istraživanje koje bi, nadamo se, moglo rezultirati kroz par godina detaljnom monografijom o kinodvoranama na području Zagreba. Ove godine preuzeli smo i koordinaciju četvrtog Antisalona, manifestacije posvećene odbijenim umjetnicima Salona mladih HDLU koju su 2012. osnovali povjesničar umjetnosti Vladimir Tatomir i slikar Stipan Tadić. Izložba je kao i uvijek pop-up karaktera i održava se u petak, 22. lipnja u Galeriji Sivoj u Medici, uz afterparty u prostorima Mikro i Birtiji (ex Chakka).


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari