The Theory of Everything: (ne)Klasična priča o genijalcu i velikoj ljubavi
Ovogodišnju oscarovsku reviju predvode filmovi snimljeni prema istinitim događajima. Filmovi The Theory of Everything, The Imitation Game, Selma, Wild, Big Eyes, American Sniper, Unbroken i Foxcatcher redom donose priče o ljudima koji su iza sebe ostavili specifičan trag.
The Theory of Everything je biografska drama romantičnog predznaka s Eddiejem Redmayneom i Felicity Jones u glavnim ulogama. Redatelj James Marsh, inače poznati dokumentarist, je na sebi kontradiktoran način prikazao životnu borbu jednog od najvećih umova današnjice – Stephena Hawkinga. Početak prikazuje Hawkinga kao postdiplomca na Cambridgeu 1960-ih. Na zabavi upoznaje Jane, studenticu stranih jezika koja dijeli njegovu intelektualnu znatiželju. Njih se dvoje ubrzo zbližava i to je početak ljubavnog pravca radnje. Sa 21 godinom Hawking saznaje da boluje od ALS-a (motor neuron disease), bolesti koja pogađa stanice odgovorne za mišićne aktivnosti kao što su govor, hodanje, gutanje i općenito pokretljivost tijela. Liječnici zaključuju da su mu preostale samo još dvije teške godine života, a odgovor na Hawkingovo pitanje hoće li mu bolest utjecati na mozak ostaje negativan. On će, dakle, moći misliti, samo što nitko neće moći znati o čemu razmišlja. Tom scenom započinje tragičan pravac radnje koji prati njegovu borbu s bolešću.
Kao svojevrsni portret genijalnog Stephena Hawkinga, scenarij filma The Theory of Everything je nastao prema memoarima Jane Hawking pod nazivom „Traveling to Infinity: My Life With Stephen“. Za prilagodbu scenarija je zaslužan Anthony McCarten, koji je za svoj rad nagrađen nominacijom za Oscara. Uz navedenu, film je nominiran za Oscara u još četiri kategorije: najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolja glavna glumica, originalna glazba iz filma, a nedavno je osvojio i dva Zlatna globusa. Eddie Redmayne ovom ulogom ozbiljno pretendira na Oscara. Sudeći prema reakcijama, usudila bih se reći da mu je zlatni kipić skoro pa zajamčen jer njegovu izvedbu nazivaju transcedentalnom.
Iako postoji mnogo filmova o Stephenu Hawkingu, većina ih je dokumentarnog žanra sa znanstvenim fokusom. Ističe se samo BBC-jev televizijski film iz 2004. pod nazivom Hawking, u kojem naslovnu ulogu igra Benedict Cumberbatch. On se ove godine također natječe za Oscara s filmom The Imitation Game u kojem glumi Alana Turinga, genijalca svog vremena.
Na žalost, ironično, film postaje sve napetiji što se Hawkingovo stanje pogoršava. Slabo tijelo izdalo je njegov briljantan um. No Eddie Redmayne (Les Misérables, My Week with Marilyn, The Other Boleyn Girl) oduševljava glumom još na samom početku filma, prije nego što se hvata u koštac s prikazima Hawkinga u raznim fazama bolesti. Onako nakošen, izvijenih ramena i s naočalama u stilu Buddyja Hollyja, Redmayne je više od talentiranog imitatora. On je apsolutno uživljen u ulogu i sam postaje Stephen Hawking. Zbog krute realnosti u scenama njegove borbe sa stepenicama, bespomoćnosti zbog onemoćalih ruku te muke s aparatom za kompjuterski govor teško je razlučiti radi li se o stvarno oboljelom čovjeku ili je to samo gluma. Svojom izvedbom Redmayne se popeo na nivo visoko kvalitetnih glumaca, ponajboljih u svojoj profesiji. Zbog mnogo sličnosti u predanosti izvedbi lako je povući paralelu između Redmaynea i trostrukog oskarovca Daniela Daya Lewisa u filmu My Left Foot, za kojeg je 1990. i dobio jednog od Oscara u kategoriji najboljeg glavnog glumca. Iako je uloga onemoćale osobe „laka ulaznica“ za Oscara, Redmaynova uloga je iznimno kompleksna, a sama izveba je vrijedna svake hvale.
Hawkingov fizički pad je paralelan s njegovim usponom u osobnom i profesionalnom životu. Naime, knjige su mu bestselleri, dobiva doktorat, a ima i sretan brak i troje djece. Film je uspio, ono što brojnima nije pošlo za rukom – prikazao je realističnu vezu, ali s dozom umjerenosti, poštovanja i dostojanstva. Nema pretencioznosti ni preglumljivanja, već je sve u granicama normale. Tu se Felicity Jones (Like Crazy, The Amazing Spider-Man 2) pokazala odličnom glumačkom partnericom, gotovo komplementarnom. Iako do sada nije imala značajnije uloge i ovo joj je prvi veći film, Jones se iskazala u mnogim filmovima koje nije skenirao radar masovnih medija. Jones je odlična mlada glumica koju treba pogurati, a možda joj ovaj film upravo posluži kao odskočna daska za neke veće filmske projekte.
Lik Jane Hawking, Stephenove prve žene se kroz film razvija iz brižne mlade djevojke u divnu suprugu te, na kraju, u sućutnu njegovateljicu. Prema Indiewireovoj kritičarki Susan Wloszczyna, Oscara za najbolji film najčešće osvoje filmovi sa središnjom muškom ulogom i tipičnom stand by your man ženskom ulogom. Posljednji film sa središnjom ženskom ulogom kojeg je Američka filmska akademija proglasila najboljim bio je Million Dollar Baby, sada već davne 2004. godine. Iako Jones igra važnu ulogu u filmu The Theory of Everything, sam film je zapravo klasična great man and the good woman by his side emocionalna melodrama. Ne možemo poreći da je središnja figura filma Stephen, no Jane je, na temelju toga što su baza filma zapravo njeni memoari, zaradila više simpatija gledatelja nego što je to inače slučaj u takvim filmovima. Ona u početku pokazuje potencijal za vlastitom uspješnom karijerom, no s vremenom i životnim okolnostima odgurnuta je na marginu života jednog genijalca.
Ključ uspjeha ovog filma je jednako raspoređena simpatija. Logično, suosjećamo sa Stephenom zbog njegove fizičke onemoćalosti, no suosjećamo i sa Jane koja je godinama brižno ostala uz njega i odbacila sve druge vlastite mogućnosti. Zapravo, upitno je bi li ona ostala uz Stephena da je na samom početku znala da će živjeti mnogo dulje od početnih prognoza. No, nakon što se našla u toj situaciji apsolutno je zapustila sebe te se posvetila Stephenu i djeci. Zbog jednake simpatije prema njoj i prema Stephenu u nama se ne javlja onaj feministički glasić koji navija za Jane i ostvarivanje njezinih snova i mogućnosti. Istovremeno joj ne zamjeramo kada se sprijatelji s Jonathanom Hellyerom Jonesom (Charlie Cox), predvodnikom crkvenog zbora. On se pokaže susretljiv i dobronamjeran stoga u sebi shvaćamo da nije opasnost za Hawkinga. Od samog početka filma Stephen i Jane su par koji se bori sa svim preprekama i mi uživljeno pratimo sve njihove uspone i padove. Stoga kada se pojavi medicinska pomoćnica Elaine Mason (Maxine Parker) prepoznajemo je kao ugrozu odnosa Stephena i Jane. No ona zapravo ima dobre namjere, pomaže Stephenu i on je sretan uz nju. Stoga rastava Stephena i Jane nije šokantna, shvaćamo da će oboje imati bolji život – nitko nije zakinut. Jednako su zadovoljni, a mi smo zbog njih jednako sjetni i jednako sretni.
Jedini prigovor filmu je zanemarivanje znanosti koja je srž samog Hawkinga. Ona je u tijeku radnje gotovo pa nebitna. U tri scene za vrijeme objeda Hawkingove teorije vremena netko objašnjava putem hrane, bio to ili krumpir i vilica ili pjena u kavi ili proliveno pivo na barskom stolu – znanost je nebitna. Još nekoliko puta tijekom filma vidimo ispisane formule i ljude koji zbog njih plješću Hawkingu, no gledatelju ništa zapravo nije jasno. Ovaj film bez znanosti je kao Whiplash bez zvuka. Razumljivo je da su se redatelj Marsh i scenarist McCarten bojali da bi film mogao ispasti suviše akademski, no ovakva je verzija previše pojednostavljena. Dobra ravnoteža s znanstvenim činjenicama postoji, primjerice, u filmu A Beautiful Mind koji daje jednostavan uvid u znanost – dovoljan da shvatiš o čemu se radi, a da ne djeluje previše dokumentarističan.
The Theory of Everything je premijerno prikazan u rujnu na Toronto International Film Festivalu gdje je odmah naišao na dobre kritike. O kvaliteti filma govori činjenica da je sam Stephen Hawking zaplakao kada je prvi puta gledao film. Prema, Varietyju Hawking je u e-mailu poslao redatelju Marshu i scenaristu McCartenu poruku u kojoj je kazao „da je u nekim trenucima mislio da gleda samog sebe“. Hawking je toliko bio oduševljen filmom da je dopustio filmašima da koriste njegov sintetički glas koji je zaštićen trademarkom. To je filmašima donijelo olakšanje jer glas kojeg su oni smislili nije bio ni sličan Hawkingovom. Film je navodno napravljen s produkcijskim budžetom od oko 15 milijuna dolara, a prema Forbesu je već krajem siječnja samo u SAD-u zaradio oko 30 milijuna dolara od kino ulaznica.
Ovaj film je univerzalna priča o borbi za ljubav i s bolesti koja je rezultat jedne unikatne životne priče. Redmayne i Jones su oboje nadmašili sve svoje dosadašnje glumačke izvedbe. I iako tu nema mnogo kemije i ljubavnih scena, uspjeli su dočarati specifičnu vezu između Stephena i Jane.
