novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – The Underground Youth: Komandant Sailor, Žalosna Sova i mladež s kolodvora

Foto: Marina Uzelac/SoundGuardian Portal
Vrijeme čitanja: 3 minute

O nastupima benda The Underground Youth, porijeklom sa sjevera Engleske, a danas Berlincima, čitala sam samo najbolje. Pod dojmom jučerašnjeg koncerta u Močvari sklonija sam pomisliti da su kolege malo pretjerale s dobrim komentarima ili jednostavno bolje puše monotonu arthouse romantiku. Sudeći po kricima iz publike koji su pratili cijeli koncert, grupa svakako uživa pažnju ljudi kod kojih to prolazi. Craig Dyer iliti Žalosna Sova i njegova bizarna pratnja fantastični su kada reže i grizu, ali koncert polako prolazi kraj vas dok vi čavrljate s ljudima u publici i čekate taj dobar dio, dio kada gitare berserkaju.

Pozitivna muzikalnost ili kako misliti na Berlin, sa Berlincima

Craig Dyer je u ranijem intervjuu rekao da na koncertu želi energiju i pokidane žice. Nije nam ništa obećao, ali velika očekivanja bila su zajamčena. Svatko voli energičnim koncertom prepoloviti tjedan. Prije nego se četvorka popela na hladan stage uspjeli smo povesti mali razgovor o  Lynchovom filmu “Wild at Heart”, jer nam sve vezano uz Nicolasa Cagea dobro legne na vlažan želudac. Kada su se oni konačno uspeli, počeli smo gledati taj film. S obzirom na to da se Dyer uvijek poziva na film kao vječnu inspiraciju za svoju muziku, drago mi je da baš taj scenski aspekt nije razočarao. Naime, sličnost između basista The Underground Youtha, Maxa Jamesa, i Sailora Ripleyja iz filma “Wild at Heart” je jeziva. Upravo njegova kožna jakna, nezgrapne kretnje čovjeka previsokog za okolnosti i priliku, lagani potezi češljom kroz nauljenu kosu, duh rockabillyja u njemu i dimilica, spasili su cijeli gig.

Foto: Marina Uzelac/SoundGuardian Portal

S obzirom na to da plutanje između snažnih zidova buke kojih se ne bi posramili ni velikani shoegazea, plesnih blokova i romantičnih melodija za praznu cestu zvuči kao odlična ideja, nije lako procijeniti zašto je tijekom koncerta ipak postalo zanimljivije razmišljati o članovima benda, a ne o njihovoj glazbi. Iako je publika odobravala svaki njihov potez, mene su već na početku odvratili od nje. Pauze između pjesama, popunjene usputnim internim razgovorima četvorke na sceni, pogurale su me u nekom drugom smjeru.

Bila si u nekom sasvim pogrešnom filmu koji se strasno davno prikazivao…

Osim s Komandantom Sailorom, Craig pozornicu dijeli s gitaristom Leom K i Olyjom Dyer, ženom o kojoj ujedno i pjeva. Dok Max izgleda kao Sailor, a Craig Dyer kao izmučeni pjesnik iz istočne Europe, Olya i Leo stvarno izgledaju kao maloljetnici s nekog berlinskog kolodvora. U trenutku kada Leo povuče pivo iz boce držeći zvečku u ruci, cijela slika dobiva sasvim novi sloj bizarnosti. Kad Craig siđe s pozornice i pjeva iz publike, gledajući u Olyu, sve se podiže na novu razinu. Između dvoje ljudi događa se nešto intimno, a nikoga oko njih nije briga. Drugi plešu. Tako je to barem izgledalo na obradi Lee Hazlewooda, Your Sweet Love. Bio je to drugi bis i vrhunac svega. Možda je moje raspoloženje bilo neočekivano dobro pa su mi kroz glavu stalno prolazili stihovi Momčila Bajagića. Osim Berlinaca, tu su se našli i “ti si bila mrtva, ti si bila hladna” iz Čorbine Ja sam se ložio na tebe.

Foto: Marina Uzelac/SoundGuardian Portal

Craig se vratio i nakon drugog bisa pa odsvirao još Iggy the Eskimo, pjesmu s proslavljenog albuma “Mademoiselle”. Činilo se da ne želi tako lako otići, ali i da je malo pripit pa ne zna kako bi. Val ljudi požurio je doma da dočeka još jedno radno jutro, a ja sam požurila kako bi si nakon nekoliko godina pustila pjesmu benda She Wants Revenge. Taj je američki duo malo stariji od The Underground Youtha po postanku, a uspio je od ravnog pjevanja obojenog morbidnošću izvući puno. Plesni potencijal glazbe ovih Berlinaca me podsjetio na njih. Sve romantične tragedije u budućnosti možda će me sjetiti na The Underground Youth, ako ih u međuvremenu ne zaboravim.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari