Tko su oni i što znaju, a da nam ne govore: Najmisteriozniji likovi
- Foto: Facebook.com / Donnie Darko
Naravno, ovaj pridjev u superlativu sam po sebi daje naslutiti kako se radi o ulogama iz trilera, čijim tvorcima i jest zadatak kreirati enigmatične likove, kao i slijed događaja. Ipak, ovdje se više radi o likovima koji nisu nužno glavni junaci niti antagonisti, ali nam u glavi stvaraju rečenicu koja glasi nekako ovako: „Čekaj, čekaj… Tko je sad ovaj i što hoće? Ne razumijem točno tko je i što radi, ali izgleda kao da zna više nego što govori, stoga ne znam živcira li me ili pak fascinira.“ Pogledajmo koji su to likovi negdje između dvije krajnosti koji su nas prikovali za ekran svojom misterioznošću.
Frank the giant Bunny – Donnie Darko (2001.)
-Why are you wearing that stupid bunny suit?
-Why are you wearing that stupid man suit?
Ova tema nikako ne može biti obrađena bez jezivog zeca koji kroz čitav film komunicira s Donnijem Darkom, a publici je tijekom gledanja iznad glava čitav niz upitnika i nagađanja – Je li jezivi, gigantski zec stvaran? Je li Donnie lud? Tko je zapravo Frank koji tom predivno promišljenom filmu daje temelj svake zagonetnosti, saznajemo tek na samom kraju.
Keyser Soze – The Usual Suspects (1995.)
Od samog početka filma pa do njegovog kraja slušamo ime Kayser Soze, a znamo samo da je okorjeli, nedodirljivi, misteriozni kriminalac na spomen čijeg se imena tresu kosti svima, od policije, do sitnih lopova. Ipak, čitavo vrijeme nije nam jasno je li on uopće prava osoba, dok svojim naređivanjima pomalo podsjeća na Bosleyja iz Charlijevih anđela. Na kraju film, kao i svaki pravi triler, iznenadi otkrivanjem Keyserovog identiteta.
The Log Lady – Twin Peaks (1990. – 1991.)
„My log saw something that night.“ prvi je citat, a „misteriozna“ prva riječ koja vam padne na pamet sjetite li se Margaret Lanterman, poznatiju kao The Log Lady. Prevođenje nečujnog govora klade ostavlja dojam psihički nestabilne osobe, ali u Twin Peaksu sve je moguće. Je li naratorica uvoda u epizode Lynchovog serijala luda ili pak zna nešto o ubojstvu Laure Palmer?
South Park – Mysterion (1997. – …)
Sarkastični, vulgarni i brutalni humor Treya Parkera i Matta Stonea nije nas naviknuo na naprezanje moždanih vijuga kada je riječ o misteriji. Osim možda o krucijalnom pitanju u „cliffhanger“ epizodi Cartman’ s Mom is a Dirty Slut i Cartman’s Mom is Still a Dirty Slut, kada smo čekali novu sezonu ne bi li saznali tko je (ne)sretni otac Erica Cartmana. No, S13E02 predstavio nam je Mysteriona, superheroja čiji identitet nije bio otkriven. Mogli smo eventualno eliminirati likove za koje smo bili sigurni da nisu on. Tek smo kasnije saznali tko je i svi do jednog tvrdili: „A, odmah sam ja rekla da je on.“
Paul i Peter – Funny Games (1997.)
Dva simpatična mladića dolaze u kuću posuditi jaja, kao u idiličnoj priči iz finog predgrađa, ali prije nego se osvrnete oko sebe, oni se pretvore u sadističke, krvoločne ubojice. Pitate se zašto to rade i tko su oni uopće. Možda vam u traganju za odgovorom pomogne saznanje da je film napravio Michael Haneke kojem obrazlaganje postupaka i nije među top 10 na listi prioriteta. Kako god da bilo, ovo nije samo misteriozno, već hladno, brutalno i strašno.
Park Chan Wook – Oldboy (2003.)
Zamislite: Netko vas otme, drži zatočenog u istoj prostoriji 15 godina, svaki dan jedete istu hranu u isto vrijeme, gledate iste programe, u 10:00 puste vam plin i zaspete, ujutro se budite… Nakon toga vam taj isti netko dopusti da pobjegnete, znate tko je, ali ne znate zašto. Hoćete li ga ubiti ili pokušati u roku od 5 dana, koliko vam je dao, otkriti njegove razloge? Najvažnije od svega, vas jednako kao i njega zanimaju motivi Parka Chana Wooka, ali on ostaje misteriozan gotovo 2 sata i tek na kraju otkriva svoje uznemirujuće razloge.
Nicolas – Heartbeats (2010.)
Ovdje se radi o potpuno drukčijoj vrsti misterioznosti od gornjih, onoj kojom je ogrnut netko tko vas upravo zbog toga privlači, a privlači, u ovom slučaju, najbolje prijatelje. Stavimo na listu i jednog takvog predstavnika. Imamo Xaviera Dolana, znamo tko je, imamo Monu Chokri, ali tko je onaj oktavijanski, plavi zavodnik frćkave kose, Nicolas? Što on uopće želi? Vuče li on niti ljubavnog trokuta ili taj trokut uopće ne postoji? Jasno, metafora naslova nije prevelika kriptografska zavrzlama pa na kraju ipak saznajemo da je fascinacija, kao i ljepota, u oku promatrača, a da je čuveni Oktavijan, okrunjen krunom stotina epiteta, jednostavno – *upak.
The Faun – Pan’s Labyrinth (2006.)
Fašistička Španjolska, enigmatični Gullermo del Torro. Djevojčica, pokćerka sadističkog vojnog odlikaša, bježi u svijet fantazije i tamo ga sreće. Znamo da je Pan, toliko znamo. Ali tko / što je on ustvari, je li uopće stvaran ili je u njezinoj mladoj glavi stvorena bajka? Dobroćudni Pan, čak i na objašnjenjima polemičnom kraju filma, ostaje misteriozan.
The voices – Metropia (2009.)
Švedski animirani film: Europa je u budućnosti povezana mrežom tunela, čitav ugođaj je nekako industrijski hladan, a Roger čuje glasove. Je li u svojoj depresivnoj naravi ili u inertnosti svojeg statičnog života postao lud? A ako su glasovi stvarni, odakle dolaze, tko ih šalje i s kojim razlogom?
